Pohod na Rim 
28. listopada - Na današnji dan 1922. godine došlo je do tragikomične farse u povijesti Italije, poznate pod nazivom Pohod na Rim, kojim su se fašisti pod vodstvom
Benita Mussolinija dokopali vlasti. Počelo je, naravno, mnogo prije, poslije Prvoga svjetskog rata kada je Italija proživljavala ozbiljnu gospodarsku i političku krizu. Građanstvo i krupni latifundisti, bojeći se revolucije, pomažu fašistički pokret što ga je 1919. godine osnovao bivši učitelj i otpadnik Socijalističke stranke Benito Mussolini.
Uskoro se fašistički udarni odredi nameću talijanskom narodu, koristeći se najgrubljom silom, uvodeći u politički život metode nasilja, batinanja i mučkih ubojstava. Tadašnja vlada i kralj
Viktor Emanuel pasivno promatraju rast fašističkog pokreta, iako su u svakom trenutku bili u stanju uz pomoć vojske spriječiti divljanje Mussolinijevih crnokošuljaša. U takvim okolnostima Mussolini ne oklijeva. On zamišlja i ostvaruje pohod fašista na Rim ne bi li se dokopao vlasti.
S kongresa fašističke stranke, održanog u Napulju, u pohod na glavni talijanski grad 28. listopada 1922. godine krenulo je 60.000 crnokošuljaša. Naoružana vatrenim oružjem, ta se rulja sve više približavala Rimu. Iako je vlada pokazivala spremnost za rastjerivanjem fašista, kralj, ohrabren blagonakonim držanjem najbogatijeg građanskog sloja, primio je Mussolinija i povjerio mu mandat za sastav vlade.
Bio je to ustvari državni udar koji je na čelo Italije doveo Benita Mussolinija. Odmah nakon dolaska na vlast Mussolini je pokazao svoje pravo lice. Najprije se metodom političkog terora krvavo obračunao s radništvom, posebno s komunistima. Poslije mučkog ubojstva generalnog tajnika Socijalističke stranke
Giacoma Mateotia, Mussolini 1925. godine skida lažnu demokratsku masku, koja se očitovala u koaliciji s desnim građanskim strankama, i uvodi osobnu diktaturu. U njegove ruke dolaze glavna ministarstva, među kojima je važno Ministarstvo rata, zrakoplovstva i mornarice.
Ugušivši otpor u zemlji, Mussolini se okreće međunarodnoj politici, primjenjujući najagresivnije imperijalističke metode. Ali 1943. godine fašistički se režim, zbog uzastopnih neuspjeha u ratu i općeg nezadovoljstva stanovništva, naprosto raspao, ostavivši za sobom krvave tragove u Italiji i zemljama na koje se okomio.
Prijem