PREMA informacijama koje u svojoj knjizi naslovljenoj "Srbi
rimokatolici - takozvani Hrvati" iznosi znanstveni savjetnik srpskog
Instituta za suvremenu povijest, Nikola Žutić, Istru i Kvarner su do
početka 20. stoljeća naseljavali Srbi. Knjiga je promovirana u Matici
srpskoj u Novom Sadu.
Prema Žutiću, Srbi su u Istri i Kvarneru planski raseljeni i
asimilirani. Srpska vlada u Beogradu nije se još očitovala o stavovima
iznesenim u ovoj knjizi. No, zato se, prema informacijama beogradskog
B92, novosadska Inicijativa mladih pobunila prema Žutićevim stavovima
za koje smatra da "potiču fašistoidne ideje i pozivaju na obnovu
neprijateljstva između hrvatskog i srpskog naroda".
Knjigu je izdala Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja, koja je
na posljednjim stranačkim izborima opet osvojila najviše glasova.
"Podmetanje povijesti ne može ništa promijeniti"
Za komentar navoda koje Žutić u ovoj knjizi iznose zamolili smo potpredsjednika IDS-a Damira Kajina.
"Prema svim popisima stanovništva do 1945. prisutnost srpske
zajednice na ovim prostorima bila je minorna što ne znači da pripadnici
srpske manjine u Istri ne uživaju sva građanska prava i jednakog su
statusa kao i većinsko hrvatsko stanovništvo, i naravno sve ostale
manjine. Pripadnici srpske zajednice koji su ovdje došli nakon 1945.
nisu ničim diskriminirani, ali ni privilegirani. Svemu ovome u prilog
govori i činjenica da je srpsko stanovništvo u Istri uvijek ostajalo,
čak i kad su se iz drugih dijelova Hrvatske počeli raseljavati, jer su
se tu osjećali sigurno. S njima se uvijek solidariziralo kad im je bila
nanesena nepravda. Podmetanje povijesti neće tu ništa promijeniti i
siguran sam da nas nitko neće i ne može posvađati. Na istarski
prostorima nikome se zbog nacionalnosti ništa neće dogoditi, upravo
suprotno. Smatram da je većinsko hrvatsko stanovništvo dužno voditi
brigu o svojim manjinama. Pa u Istru su se mnogi Bošnjaci i Srbi
doseljavali i početkom rata kad im je drugdje činjena nepravda i svojom
specifičnošću obogaćivali ove prostore. Činjenica je da je u Istru od
1990. pristiglo 35 000 novih birača, što recimo nije slučaj već u
susjednoj nam Rijeci, koja prema popisu iz 1990. imala 161 000
stanovnika, a deset godina kasnije ta je brojka pala na 141 000. Ne
želim reći da ljudi u Istri nužno žive bolje nego u ostatku Hrvatske,
ali činjenica je da je stopa nezaposlenosti u Istri danas manja nego
predratne 1990. i ima više radnih mjesta. Isto tako, gospodarska je
aktivnost veća dva do tri puta, a izvoz je veći četiri puta, što nije
slučaj nigdje drugdje u Hrvatskoj", kaže Kajin u svom razgovoru za
Index i zaključuje: "Bez obzira odakle ove optužbe dolazile, mi se na
njih nećemo osvrtati. Danas je dužnost većinskog stanovništva u Istri
da osigura miran i kvalitetan život svima koji se osjećaju kao
Istrijani."
Političko lešinarenje
U skladu s ovim, zamolili smo Kajina da nam komentira još neke
aspekte odnosa Hrvatske međudržavne politike sa Srbijom i s Crnom
Gorom, koje ovih dana pune novinske stupce hrvatskih medija.
"Htio bih se prvo osvrnuti na problem oko ovih prijevoda europskih
pravnih stečevina koje je Hrvatska napravila i navodno će darovati
Crnoj Gori. Ne čudi me da je protiv toga HSP, ali ono što me čudi jest
da je protiv toga gospodin Mimica iz SDP-a. To što Mimica i neki drugi
rade je najobičnije političko lešinarenje. Europska Crna Gora je
jamstvo sigurnosti juga Hrvatske. U ovom nekom europskom nizu, dužnost
je jačeg da pomogne onog iza sebe, na način na koji su Italija i
Austrija pomagali Sloveniji, a Slovenija je usprkos svim našim
nesuglasicama pomagala nas. Hrvatska tako treba pomoći Crnoj Gori, da
bi Crna Gora jednog dana mogla pomoći Makedoniji i tako dalje. Na
prostorima bivše Jugoslavije, bez Slovenije naravno, Hrvatska ostvaruje
suficit od 1,2 milijarde dolara, a taj će suficit za dvije godine
vjerojatno već biti 2 milijarde dolara. U tom svijetlu mogu samo dodati
da je ova odluka Podgorice da predsjednika Mesića imenuju svojim
počasnim građaninom hvalevrijedan čin kojim mu iskazuju izuzetno
priznanje", rekao nam je Kajin.
"Ne tužimo ih jer bi onda oni mogli tužiti nas"
Kajina smo zamolili i da se osvrne na nedavnu presudu Međunarodnog
suda kojim je odlučeno da se Srbija oslobađa odgovornosti za genocid u
BiH.
"Ova presuda približno glasi da Srbija nema odgovornost za genocid u
BiH, iako priznaje da je genocid počinjen, i, iako je u tom smislu
skandalozna, nije nikog iznenadila iz nekoliko razloga. Kao prvo,
nijedna država nije nikad osuđena za genocid. Drugo, takva presuda ne
može biti donesena jer bi to danas sutra otvorilo vrata nekome tko bi
mogao tužiti vladajuće velesile, naprimjer Iraku koji bi za pet, deset
godina mogao tužiti Ameriku. Dalje, u slučaju da je presuda kojom se
Srbija osuđuje za genocid donesena, onda bi za isti taj genocid morali
odgovarati i Nizozemci, odnosno Europska unije. I naravno, da je Srbiji
dosuđeno isplaćivanje ratnih reparacija, država bi bankrotirala. To me
sve podsjeća na ispad koji je Tuđman svojevremeno imao u vojnoj školi
bana Jelačića, kad ga je netko upitao zašto mi ne tužimo Srbiju, ne
znam sad točno zbog čega, na što je Tuđman odgovorio: To ne činimo jer
bi onda i oni mogli tužiti nas. Stoga je za očekivati da će Hrvatska
povući tužbu, na što će Beograd naravno reagirati komentarom tipa Tko
nas to bre zavadi?. Naravno da Hrvatska ne može odstupiti od sjećanja
na žrtve Vukovara, Škabrnje ili razrušenog Dubrovnika, ali to će
sjećanje biti snažnije ukoliko se ne budu skrivala nedjela počinjena s
hrvatske strane. Trebamo dati priliku Vladi, i ne zaboravljajući na
prošlost okrenuti se prema budućnosti. Dobri se odnosi između naših
dvaju država moraju nastaviti, treba gledati i na robnu razmjenu. Ja
nikako ne bih volio da se ikad više vratimo na situaciju kakva je bila
90-ih kad je jedina robna razmjena između Zagreba i Beograda bio šverc
oružja, nafte, cigareta i droge. Treba sačuvati uspomenu na one koji su
nas zaštitili, invalide koji su nas, na neki način obranili, ali
učiniti sve da se odnosi zaštite", kaže Kajin za Index.
Cvijeće pod tenkovima
Kajin se na kraju osvrnuo i na javno mnijenje u današnjoj Srbiji i u
Crnoj Gori, koje se prema njegovu mišljenju znatno promijenilo u odnosu
na ratne godine.
"Dok je devedesetih godina možda gro Crnogoraca podržavalo
inicijativu svoje vlade da se razori Dubrovnik, isto je tako činjenica
da se danas gro Crnogoraca toga srami. Isto je i sa onima koji su
devedesetih bacali cvijeće pod tenkove koji su razarali Vukovar, a
danas im se gade svi oni koji su za to odgovorni", zaključuje Kajin.
Prijem