Lauda
Prijatelj foruma
Broj poruka : 10774
Datum upisa : 03.11.2006
 | | Naslov: BUDUĆNOST KOSOVA: IZMEĐU ZAMRZNUTOG KONFLIKTA I ŽIVE Sre 02 Jul 2008, 12:08 | |
| BUDUĆNOST KOSOVA: IZMEĐU ZAMRZNUTOG KONFLIKTA I ŽIVE RANEAutor: William MontgomeryObjavljeno: 23. Jun 2008. 08:06:04 Neki filozof je jednom rekao da se ljudska bića razlikuju od svih ostalih vrsta na zemlji po sposobnosti da istovremeno vjeruju u dva kontradiktorna koncepta. Takva konstatacija često mi pada na pamet kad je riječ o pitanju Kosova. Slika Kosova koju vide i u koju vjeruju Srbi potpuno se razlikuje od one koju vide kosovski Albanci u svakom pogledu: kulturnom, istorijskom i jezičkom. Obje strane su okupirane učvršćivanjem svog pogleda. Ključna je dilema međunarodne zajednice kako da spriječi sudar ova dva paralelna svijeta.
Skupština Kosova je 11. februara usvojila unilateralnu Deklaraciju o nezavisnosti. Do danas su nezavisnost priznale Sjedinjene Države i većina zemalja iz Evropske unije. Ukupno 43 zemlje. Juna 11. na snagu je stupio Ustav i odmah nakon toga predsjednik Kosova je potpisao 41 zakon, zasnovan na Ahtisarijevom planu za budući status Kosova. Sve je to već bilo sadržano u Ustavnom okviru za privremenu samoupravu na Kosovu, koji je objavio 15. maja 2001. specijalni predstavnik generalnog sekretara Hans Hakerup. Taj dokument je skicirao odgovornosti parlamenta, predsjednika, različitih ministarstava i pravosudnog sistema.
Sada su, pak, premijer Tači i njegova vlada potpuno zauzeti formiranjem nove vlade, kao i lobiranjem da i druge zemlje priznaju Kosovo. Svaki kosovski Albanac vjeruje da je čitava teritorija Kosova ujedinjena i da njime upravlja kosovska vlada, kao što to definišu pomenuta dokumenta. Oni očekuju od međunarodne zajednice da to i nametne.
U međuvremenu, Srbija kao i kosovski Srbi, protivi se tim aktima na svaki mogući način, osim vojnom silom. Oni imaju punu podršku Rusije koja je blokirala svaki korak u Savjetu bezbjednosti, koji bi direktno ili indirektno priznao nezavisnost. Zbog simpatija za srpsku poziciju, ali i zbog opreznosti i apatije oko 140 članica UN još nijesu preduzele korake da priznaju Kosovo. Srbi su sada najavili da će 28. juna (na godišnjicu bitke na Kosovu polju 1389. biti formirana parlamentarna skupština u oblastima Kosova pod kontrolom Srba. To je još jedan korak u pravcu - što međunarodni posmatrači u Prištini privatno potvrđuju - "de facto" podjele Kosova.
Snaga srpsko-ruske pozicije pomogla je da se stvore konfuzija i neizvjesnost unutar međunarodne zajednice. Niko nije stvarno siguran kako da odgovori na srpsko odbijanje da prizna vlast kosovske vlade, otvorene napore da se oblasti koje kontrolišu Srbi stave pod vlast Srbije i njenih administrativnih struktura.
Zbog nemoći da se Unmik, kako je planirano, postepeno isključi (usljed ruske blokade u Savjetu bezbjednosti), uloga nove misije EU (Euleks) i međunarodnog civilnog predstavnika (koga je izabrala Međunarodna upravljačka grupa sastavljena od ključnih zemalja koje podržavaju nezavisnost Kosova) potpuno su neizvjesne i najbolje se mogu opisati kao rad koji je u toku. Konfuziju pojačava i to što unutar UNMIK-a postoje različiti pogledi koji se odnose na brzinu kojom nova kosovska vlada treba da preuzme punu odgovornost u izvjesnim oblastima, kao što je privatizacija, uprkos činjenici da sada postoje zakoni koji joj daju ovlašćenja te vrste.
Uprkos svemu što se dosad odgodilo, zapadna međunarodna zajednica i dalje ne shvata u potpunosti stepen srpske privrženosti Kosovu. Ona je napravila pogrešnu pretpostavku da će DS u slučaju da uspješno formira narednu srpsku vladu dozvoliti da to pitanje tiho zamre. To su puste želje. Realnost je takva da neće biti prekida u podjeli Kosova; neće biti promjena diplomatske pozicije zauzete u međunarodnim forumima; neće biti priznanja vlasti kosovske vlade. Iako bi vlada koju bi predvodili radikali uz učešće Vojislava Koštunice preduzimala bez sumnje provokativnije korake i koristila žešću retoriku, u bliskoj budućnosti biće velikih problema zbog Kosova, bez obzira na to koja partija vlada Srbijom.
U isto vrijeme, generalni sekratar je impllicitno prihvatio smanjenje ovlašćenja UNMIK-a i uspostavljanje kosovske vlade kao manje-više suverenog entiteta. On je, takođe, kreirao ono što bi trebalo da bude dovoljno pokriće da se uspostavi misija pod kišobranom UNMIK-a. Iako mnoge detalje tek treba razraditi, budući put je sad jasniji nego što je bio. Reklo bi se da to daje objema stranama prostor da vjeruju u sopstveni paralelni univerzum.
Narednih nekoliko nedjelja Tačijeva vlada biće usredsređena na opremanje i funkcionisanje, popunjavanje mjesta u kabinetu, i definisanje politike za pojedine oblasti. Efektivno uspostavljanje diplomatskih predstavništava u svijetu, u ključnim prijestonicama, biće glavni poduhvat. Ali u jednom trenutku, vjerovatno na jesen, pažnja će se pomjeriti na srpsko neprihvatanje institucija kosovske vlade i "de facto" podjelu Kosova. Oni će vidjeti kako se, nakon izvjesne konfuzije među ključnim ličnostima, kao što su predstavnik EU Piter Fejt, specijalni predstavnik generalnog sekretara Joakim Riker i njegov zamjenik Lari Rosin kad je riječ o paralelnim strukturama vlasti i pokušajima podjele, retorika međunarodne zajednice promijenila. Riker i Rosin su zamijenjeni. Realne teškoće i opasnosti koje donosi pokušaj nametanja kosovske vlasti u srpskim oblastima postaće očiglednije Evropskoj uniji i vlastima SAD. Dosad se pažnja svijeta usredsredila gotovo potpuno na srpsku reakciju na nezavisnost. U jednom trenutku reakcija kosovskih Albanaca na srpske akcije zahtijevaće podjednaku pažnju i brigu. Nema sumnje da će se kosovski Albanci osjećati kao da ih je međunardona zajednica iznevjerila - ili čak izdala - i biće pod jakim domaćim pritiskom da "urade nešto povodom toga".
Iako će u prvih nekoliko mjeseci nova vlada Kosova biti u stanju da ukazuje na uspjehe i napredak, "medeni mjesec nezavisnosti" biće uskoro okončan. Srpska demokratska ofanziva imala je i nastaviće da ima negativan uticaj na sposobnost Kosova da ostvaruje normalne međunarodne kontakte s mnogim međunarodnim organizacijama. Teški odnosi sa Srbijom praktično će onemogućiti trgovinu i ostale ekonomske veze. Lični i politički konflikti među strankama kosovskih Albanaca biće sve važniji i Tačijeva vlada naći će se pred izazovom - što zbog izostanka ekonomskog rasta, što zbog "mekoće" u postupanju sa Srbima. Odnosi s međunarodnom zajednicom biće sve zategnutiji.
Sve to, vjerovatno, najavljuje rađanje još jednog "zamrznutog konflikta" u svijetu. U isto vrijeme, gledano s terena, konflikt je sve drugo samo ne zamrznut. Naprotiv. Izazov za međunarodne igrače biće možda upravo to: da vide "zamrznutu" ovu živu ranu sa svim emocijama i bijesom koji je prate.
Ban indirektno priznao bojkot
Generalni sekretar UN Ban Ki Mun bio je pod teškim pritiskom sa svih strana. Pokušao je da hoda po osjetljivoj ivici, poštujući Rezoluciju 1244 Savjeta bezbjednosti na jednoj strani, a da na drugoj ne osudi unilateralnu deklaraciju o nezavisnosti. Nedavna pisma poslata premijeru Tačiju i predsjedniku Sejdijuu bila su važna, sudeći po onome što je rečeno i još više po onom što nije rečeno u njima. Ban, na primjer, nije oslovio Sejdijua bilo kakvom titulom i obratio mu se samo s "Vaša ekselencijo", što je u suprotnosti s obraćanjem Tadiću kao predsjedniku Republike Srbije. Iako to nije direktno rekao, Ban je priznao srpski bojkot kosovskih institucija i njihovo odbijanje da prihvate EU misiju tako što je izjavio da će za "ograničeno trajanje" policija u srpskim oblastima podnositi izvještaj specijalnom predstavniku međunarodnih vlasti, kao i da mogu da se osnuju dodatni lokalni i okružni sudovi u ovim oblastima. Čak je i otišao tako daleko da je odlučio da Srpska pravoslavna crkva na Kosovu zadrži isključiva prava na očuvanje i rekonstrukciju svojih religioznih, istorijskih i kulturnih objekata i da ostane pod direktnom vlašću njenog religioznog sjedišta u Beogradu. | |
|
