Lauda
Prijatelj foruma
Broj poruka : 10774
Datum upisa : 03.11.2006
 | | Naslov: Buđenje Srbije Pon 03 Dec 2007, 00:18 | |
| Buđenje Srbije Bez obzira da li će to biti za mjesec dana ili nešto više, rat Srbiju, izgleda, neće mimoići. Komadanje Srbije i nastavak demonizacija Srba već su ucrtani u planing „međunarodne zajednice“ predvođene sve manjim Velikim Bratom.  Scenografija je postavljena, a TV gledaoci širom „civiliziranog svijeta“ već su zasjeli u svojim foteljama da vide novu rundu nasilja među „balkanskim divljacima“. Video igre sa ovakvim sadržajima već su preplavile Zapad. Proizvođači oružja u SAD zadovoljno trljaju ruke jer se najavljuju ogromni profiti. Čini se, da će Božić i Nova godina biti puni ratnih prskalica i gladijatorskih borbi uživo.
Čudna je sudbina Kosova tog izvorišta srpskog identiteta. Stoljećima je važio kao simbol europskog otpora islamu, a sada jedna nadobudna zemlja bez historije s one strane „velike bare“ želi, kao važan korak ka razbijanju Europske Unije, definitivno ustoličiti islam na samom jugu „starog kontinenta“. U tom su cilju SAD preko svoje vojne organizacije NATO-a postigle vojnom intervencijom djelomičnu pobjedu 1999. godine. Formalno, tada su ubijale srpski narod (kojeg inače „jako vole“) zbog Miloševića, a sada će, čini se ponovo početi sa ubijanjem istog naroda zbog Koštunice, tog „podmuklog“ i „lažnog“ demokrate! Ali Ameri nisu nikakve pouke izveli iz 1999. godine. Kosovo je za Srbe isto ono što i Izrael za Jevreje, istovremeno svetinja i osinjak! Da je Milošević imao više živaca prije osam godina, mogao je nanjeti jedan od najtežih poraza Velikom Bratu. Ali jedna izgubljena bitka ne znači i izgubljeni rat. Koštunica, kojeg je Bijela Kuća dovela na vlast 2000. godine i koji nikad ni o čemu „nije bio informiran“, ima iste reflekse kao i Milošević, rekao je: dosta, ovu granicu ne smijete preći! Time se suprotstavio ne samo najmoćnijoj državi na svijetu, nego i svojoj moćnoj plaćeničkoj braći: Tadiću, Jeremiću, Draškoviću, Čoviću, Svilanoviću i nima asistiranim „humanitarkama“ tipa Kandić, Biserko, Vućo…. Ali snaga Koštuničina leži, kao i za Miloševića 1999. godine, u narodu. Većina srpskog naroda ne da Kosovo jer zna da se dajući Kosovo, odriče svoje duše.
Međutim, šanse Srbije, u striktno vojnom pogledu, a glede konflikta sa Albancima i NATO-om, su slabije nego 1999. godine. Jugoslavija/Srbija je tada imala jednu od najsnažnijih armija u svijetu. U periodu nakon „oktobarske revolucije“ 2000. godine, armija je sistematski uništavana od strane SAD-služinčadi. Povrh svega, nakon što su svi srpski generali-heroji kukavički predati Hagu, na čelu armije se u ovom času nalazi plaćenički generalštab. To nije slučaj sa žandarmerijom i (specijalnim) policijskim snagama koje bi u eventualnom konfliktu mogle odigrati značajnu, ako ne i odlučujuću ulogu. Ipak, u prvom naletu eventualnog konflikta, verojatno će najznačajniju ulogu odigrati paravojne jedinice sa jedne i druge strane. Prednost Srba je u tome što će, pored (para)vojnih snaga u konfliktu učestvovati narod koji brani svoju zemlju i svoja ognjišta. Napaćeni srpski narod nema više kuda bježati. Pobjegao je iz Hrvatske, iz BiH (posebno iz Sarajeva), najvećim je dijelom pobjegao sa Kosova, tako da u užoj Srbiji sada ima oko milijun izbjeglica. Ako se konflikt proširi, pa Albancima bude pomagao NATO, onda postoji vjerojatnost da će u Srbiji doći do puča nižeg oficirskog kadra koji će s vojskom stati u obrani teritorijalnog integriteta Srbije. Napokon, ne bi trebalo zaboraviti i Rusiju. Nije poznato koje je garancije i kakvu je pomoć dao Putin Koštunici, ali je izvjesno da će, u slučaju proširenja konflikta, Srbija biti poligon za rusko vojno djelovanje; ako konflikt ne bude „niskog intenziteta“, vjerojatno će se u njega uključiti ruska avijacija. Nije nevažno ni kako će se, u slučaju konflikta, ponašati milijun i pol Srba Republike Srpske. Da bi spriječili eventualno srpsko uplitanje sa zapadne strane Drine, SAD su prvo favorizirali Dodika tijekom izborne kampanje. Kako se kosovski konflikt bližio, izmišljene su „Lajčakove mjere“ kao vid pritiska na Republiku Srpsku. U stvari, prijetnjom nametanja tih mjera, kojima bi se faktički ukinula Republika Srpska, SAD su tražile od Dodika da javno porekne bilo kakvo eventualno učešće ovog BiH entiteta u kosovskom konfliktu. SAD su to uvjerenje dobile i sada se (do daljnjeg) politička kriza u BiH smiruje. Ali Dodik je stari fajter i ne mora se držati iznuđenih odluka koje znače napuštanje srpske braće s one strane Drine. Bilo što da bilo, ako se kosovski konflikt rasplamsa, teško će se bilo što moći držati pod kontrolom. Najbolje bi bilo, kada bi sve ovo što je ovdje napisano bila vrst nenaučne fantastike proistekle iz pera jednog frustriranog, dokonog intelektualca, geopolitičkog analitičara. Ali i u tom slučaju, ostaje neosporna činjenica da se Srbija budi, da je ta zemlja nakon proživljene kalvarije, satanizacije i poraza u posljednjih petnaest godina smogla snage da još jednom kaže NE najmoćnijem vojnom paktu na svijetu. Srbija ima dugu i bolnu tradiciju u tom pogledu. Bila je brana islamu, austrougarskom diktatu i genocidnom fašizmu, a sada ponovo stavlja u pitanje „novi svjetski poredak“. Ona, kao takva, obilježava svjetle stranice svjetske historije i pokazuje vrijednost starog pravila da se jedan narod koji je odlučio da brani svoj identitet, svoju dušu, možda može uništiti ali ne i pobijediti…. Emil VLAJKI | |
|
