- Citat :
- 1886. - U Čikagu je 40.000 američkih radnika
stupilo u štrajk, zahtevajući bolje uslove rada, izražene u paroli 'tri
osmice' - po osam sati rada, odmora i slobodnog vremena. U sukobu s
policijom
ubijeno je šest i ranjeno oko 50 radnika, a veliki broj je uhapšen. Pet
radničkih vođa osuđeno je na smrt, a trojica na
robiju. Na Prvom
kongresu Druge internacionale 1889. odlučeno je da se svake godine 1.
maja masovno demonstrira u znak sećanja na čikaške radnike.
Praznik rada
1. svibnja - U Chicagu je 1. svibnja 1886. godine prosvjedovalo oko
40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice - 8 sati
rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je
intervenirala i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je
demonstranata uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih
je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na čikaško krvoproliće, na 1. kongresu
Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake
godine održavati radničke demonstracije. Već od sljedeće 1890. godine
taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva.
I u Hrvatskoj se blagdan rada počeo slaviti 1890. godine. Hrvatski
radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici
kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi
Hrvatskog doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj
radničkoj skupštini pred 1.000 radnika naglašavali: "Mi smo za rad, ali
hoćemo živjeti kao ljudi".
Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz
posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno
državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s
vremenom smirene socijalne tenzije.
U istočnim zemljama radnički su pokreti nadzirani od boljševičkih,
odnosno komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu
pravdu, ali su radnici još više bili izrabljivani nego na Zapadu. Niske
nadnice, prisilni i produženi rad zbog navodnih državnih interesa, uz
strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i
svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama.
S vremenom su i proslave blagdana rada pretvorene u velebne državne
priredbe i mimohode kojima je svijetu trebalo pokazati kako radnička
klasa daje punu potporu državno-partijskim birokratiziranim
strukturama. Težnje za promjenom i boljim socijalnim statusom suzbijane
su državnom prisilom pa čak i tenkovima.
Potpunu degradaciju blagdan rada doživio je uključenjem vojnih parada u
proslave čime se i u toj prigodi izražavala moć socijalističke države
dok su radničke povorke služile kao dekoracija režimu. Unatoč svemu, 1.
svibnja ostaje i danas svijetla tradicija međunarodnog radništva.