Umro Josip Broz Tito
4. svibnja - U Kumrovcu, u Hrvatskom zagorju, 25. svibnja 1892. godine rodio se
Josip Broz Tito,
dugogodišnji jugoslavenski predsjednik i partizanski vođa. Godine 1936.
dodao je svome imenu nadimak Tito, koji je najprije bio konspirativna
šifra za revoluciju.
Nakon što je 1937. godine preuzeo stvarno vođenje Komunističke partije
Jugoslavije, Tito je pokrenuo pripreme za buduće akcije u kojima je
polazna i operativna snaga primarno bila radništvo i seljaštvo, a zatim
i drugi socijalni slojevi. Jedno od osnovnih pitanja koje se nametnulo,
a ostalo je jednako važno i poslije, bilo je nacionalno. Tito je
njegovo rješenje zacrtao u sklopu Jugoslavije kao demokratske
federativne republike, nasuprot karađorđevićevskoj velikosrpskoj
hegemonističkoj državnoj tvorevini.
Na toj osnovi stvorena je poznata Titova formula, osnova partizanske
borbe, koja je postala glavni katalizator i motiv jugoslavenskog
narodnog i nacionalnog, socijalnog i kulturnog zajedništva. Ona je
poslije dorađena načelima AVNOJ-a i načelima federalnih antifašističkih
vijeća kao legitimnih instituta vlasti ustanovljenih za vrijeme NOR-a.
Poslijeratni razvitak donio je brojna odstupanja od tih načela. Partija
je uspostavila centralističku državnu strukturu koja je u prvi plan
stavljala interese republike u kojoj je bilo sjedište
partijsko-državnog centra. Unatoč otporu staljinokraciji, maksimalno je
ojačao vladajući birokratski sloj, a uvođenje radničkog samoupravljanja
neizravno mu je dalo najveće ovlasti na višim razinama odlučivanja i
upravljanja.
Svi pokušaji demokratizacije Partije i društva slamali su se zbog
otpora antinacionalnih, boljševičkih dogmatskih i etatističkih snaga.
Tito, sklon autoritarnom vođenju politike, u mnogome je pridonio
potpunom odvajanju partijskog vrha od naroda i njegovih nacionalnih i
demokratskih zahtjeva.
Nakon njegove smrti ideološki tip državno-partijske diktature srušio se
kao kula od karata, iako su njegovi drugorazredni nasljednici pokušali
očuvati stanje pod prividnom formulom "poslije Tita, s Titom."
Potkraj osamdesetih godina Tita žestoko napada srpska politika zbog
njegovih pokušaja rješavanja nacionalnih pitanja, pri čemu je Ustav iz
1974. godine osobito bio trn u oku velikosrpskim snagama, zbog svojih
polukonfederativnih rješenja. Ono najbolje što je Tito ostavio
jugoslavenskoj zajednici našlo se na najžešćem udaru onih koji žele
održati hegemoniju jednog naroda nad drugim, uspostavljenu 1918.
godine.
Umro je u ljubljanskoj bolnici 4. svibnja 1980. godine ostavivši velik
broj nesposobnih i častohlepnih nasljednika. Pobjedom demokracije 1990.
na ruševinama Jugoslavije nastaju nove države ili se obnavljaju stare,
stoljećima zatirane poput Hrvatske. Titovo cjelokupno djelo najbolje će
prosuditi povijest, odvajajući ono dobro od lošeg.