31.listopada

Početak Reformacije



31. listopada - Na današnji dan 1517. godine, Martin Luther je na vrata crkve u Wittenbergu objesio svoje mišljenje o dogmama Crkve u 95. teza. Tako je započeo reformacijski pokret nakon što je papa Lav X. obnovio ozloglašenu trgovinu oprostima grijeha, indulgenciju.
Reformacijski pokret začet na ideji o uspostave starog kršćanstva, ubrzo se širi u crkvenim krugovima sjeverne Europe. Reformacijski pokret uzrokovao je raskol Crkve i stvaranje nove vjere - protestantizma. Začetnik pokreta i osnivač protestantizma bio je redovnik Martin Luther, koji je rođen 1483. godine u pobožnoj obitelji. Nakon završenog školovanja pristupa crkvenom redu augustinaca.
Razočaran stanjem u Crkvi počinje naučavati nova učenja kako bi se vjera trebala približiti izvornom kršćanstvu, Novom zavjetu, oslobođena lažnih sakramenata. Po njegovom, Crkva bi se trebala odreći bogatstva i sjaja, a pape srebroljupstva, dok bi vjeru trebalo približiti puku.
Papa oštro osuđuje Lutherov istup i kažnjava ga izopćenjem iz Crkve. Martin Luther javno pali papinsku bulu negirajući podređenost Papi. Lutherove teze i reforme Crkve u početku podržavaju njemački kneževi i veleposjednici. Oni na taj način zapravo iskazuju bunt protiv papinske svjetovne moći, te naslućuju mogućnost da se domognu dijela crkvenog bogatstva.

Pod zaštitom njemačkih kneževa, Luther nastavlja djelovanje, te objavljuje Novi zavjet na narodnom jeziku. Taj prijevod je imao golemu kulturnu važnost za srednjovjekovnu Njemačku ali postaje snažan usmjeritelj Reformacije. Sada su široki pučki slojevi mogli uočiti raskorak između Zavjeta i ponašanja nekih crkvenih uglednika.
Pokret poprima stanje euforije, pa se protestantizam širi i u Nizozemsku, Francusku i Švicarsku. Na tom putu Lutherov se protestantizam mnogo puta sukobio s reformacijskim idejama, ali Reformacija je udaljila sjeverozapadnu Europu od Svete Stolice.
Protestanti su u svakom smislu kršćani, ali ne priznaju Papin autoritet te crkvenu hijerarhiju, sakramente i dogmu. S vremenom Katolička je crkva prihvaćala mnoga pozitivna shvaćanja protestanskih reformatora, a II. vatikanski sabor izričito govori o Crkvi kao onoj uvijek potrebitoj reforme

Ubijena Indira Gandhi



Na današnji dan, 1984. godine ubijena je prva indijska premijerka Indira Gandhi na putu prema radnim prostorijama u svojoj rezidenciji u New Delhyu. Tokom njene vladavine, Indija se uvrstila među 10 prvih zemalja u svijetu po obujmu industrijske proizvodnje, a ovladala je nuklearnom i svemirskom tehnologijom.
Rodila se 19. studenog 1917. u Alahabadu u državi Utar Pradeš te je u mladosti godinama pratila svog oca Džavaharlala Nehrua. 1938. ulazi u Indijski nacionalni pokret a njegovom predsjednicom postaje 1959. Bila je ministrica u Šastrijevoj vladi, a od 1966. premijerka Indije.
Nastavila je putem koji su utrli njezini veliki prethodnici Gandhi i Nehru, pokušavajući izgraditi indijsko društvo u skladu sa zahtjevima vremena. Bila je uvjerena da samo politika oslonca na vlastite snage može učvrstiti nezavisnost zemlje i ojačati njezin međunarodni položaj.
Nastavljajući očevim putem osnovna misao vodilja njezine vanjske politike bila je nesvrstanost. U ožujku 1983. postaje predsjedavajuća Pokreta nesvrstanih zemalja. Posljednjih mjeseci prije atentata primila je više prijetnji, osobito nakon napada vojske na najveće svetište Sika, Zlatni hram u Amritsaru.
Ekstremno krilo Sika kao stalna prepreka u dijalogu Vlade te umjerenih vjerskih i političkih vođa uspjelo je ostvariti svoj naum. Smrtonosni pucnji u Indiru potresli su svijet. Radio i televizijske stanice prekidajući redovne programe, objavile su da je sa svjetske pozornice nasilno sišla jedna od najistaknutijih osoba toga doba.
Punih je 20 godina vodila svoju veliku zemlju tražeći rješenja koja će najbolje odgovarati indijskim uvjetima i interesima. Ozbiljni politički komentatori smatraju da Indira ide u red osoba koje su obilježile drugu polovicu 20. stoljeća.