Početkom ožujka ledene sante istočne Kanade prizor su koji oduzima dah: more kojem se ne naziru granice i nebo ispunjeni bjelinom dokle god pogled seže. U jednom od najljepših prirodnih spektakala, stotine tisuća beba grenlandskih tuljana po prvi puta sami na ledu dozivaju svoje majke.
Ali tada dolaze brodovi lovaca na tuljane. Ono što je nekada bilo mjesto mira i nedužnosti pretvara se u tvornicu užasa i okrutnost dok krv prekriva led. Ove bespomoćne bebe tuljana, neke od njih stare ne više od dva tjedna, ubijaju se toljagama ili puškama zbog njihova krzna. Mnoge od njih bit će oderane na živo ili će umrijeti zarobljene pod ledom nakon ranjavanja.
Međunarodne organizacije svake godine riskiraju živote svojih članova koji nastoje dokumentirati ovaj pokolj kako bi istinu o okrutnosti lova na tuljane podijelili s ostatkom svijeta. No, ove godine Kanadsko ministarstvo ribarstva i oceana nastoji gotovo u potpunosti onemogućiti dokumentiranje lova na tuljane, povećavajući udaljenost s 10 na 20 metara na koje se promatrači smiju približiti lovcima na tuljane.
Kanadska vlada radije će zažmiriti na jedno oko nego dopustiti svijetu da iz prve ruke vidi mnoge dokumentirane slučajeve zatučenih i ranjenih tuljana koji su ostavljeni da pate.
Republika Hrvatska je pokazala visok stupanj etičnosti i osviještenosti time što je u ožujku 2006. zabranila komercijalni uvoz koža, kožnih prerađevina i drugih proizvoda od tuljana mjehuraša i grenlandskih tuljana. Belgija je za sada jedina država članica Europske unije koja je donijela potpunu zabranu uvoza svih proizvoda od tuljana, dok Njemačka, neovisno o politici Europske unije, također najozbiljnije razmatra donošenje takve odluke.
Hrvatska je, u okviru svojih mogućnosti, zakonskim putem zaštitila tuljane. No lobiranje za zaštitu tuljana u drugim zemljama Europske unije i dalje se nastavlja kako bi se Europa zatvorila kao tržište ovim krvlju natopljenim proizvodima.