Aleksandar Solženjicin, poznat po iskustvu sovjetskog logoraša o čemu je pisao i dobio Nobelovu nagradu za književnost, i dalje povremeno istupa u ruskoj javnosti.
U listu Rosijskaja Gazeta ovaj je tjedan objavljen njegov tekst s početka 80-ih godina, koji se bavi uzrocima izbijanja Februarske revolucije. Sastanku u povodu reizdanja teksta nazočila je Natalia Solženjicina, supruga 88-godišnjega pisca koja se u posljednje vrijeme umjesto njega pojavljuje u javnosti i prenosi muževe stavove o aktualnom stanju u Rusiji.
- Aleksandar Isajevič smatra da je na vanjskom planu suvremena Rusija povukla niz pravih poteza i vratila globalni autoritet koji danas nije prenapuhan - rekla je Natalia Solženjicina. No, naglasila je da je on zabrinut zbog propasti moralnih i kulturnih standarda te rastućeg jaza između ekstremno bogatih i veoma siromašnih slojeva ruskoga društva, kao i različitosti života u ruskoj metropoli i provinciji.
- Aleksandar živi izvan Moskve i vidi bijedu ljudi koji žive izvan metropole. No, vlasti ne vide ili su odlučile da to neće gledati - napomenula je Natalia Solženjicina.
Sam pisac u kratkom je predgovoru za članak o vremenima koja su dovela do rušenja carizma napisao da je gorka spoznaja da su neki od zaključaka iz toga teksta i danas, četvrt stoljeća nakon njegova pisanja, i dalje primjenjivi na zabrinjavajuću nesređenost, sličnu stanju od prije 90 godina.
Jedan od najuvaženijih moralnih autoriteta u Rusiji, Solženjicin je kao marksizmom nadahnuti mladić branio zemlju u II. svjetskom ratu, a poslije je zbog kritiziranja Staljina proveo 11 godina u logorima i progonstvu. Nakon što je 1970. dobio Nobelovu nagradu za književnost, završio je u zatvoru, a zatim je 1974. prognan iz SSSR-a. Vratio se poslije 20 godina i danas živi u blizini Moskve.
Prijem