Rasizam ili pedagogija?

Rasizam ili pedagogija?

Goran VEŽIĆ

Splićane je danas uzbudila naslovnica Slobodne Dalmacije na kojoj stoji naslov: „RASIZAM U SPLITU - CRNI DJEČAK PROGNAN IZ ŠKOLE TRSTENIK“. Je li to znači da se rasizam u tom gradu preselio sa stadiona u institucije?
Tamnoputi 13-godišnji dječak, čija majka je iz Liberije, gdje se i on rodio, udana za Hrvata, koji je otišao od obitelji, pohađao je četvrti razred u osnovnoj školi Trstenik, odakle je nedavno prebačen u osnovnu školu Spinut. On kasni za svojim vršnjacima jer je u školu, zbog nesretnih okolnosti u kojima je rastao, krenuo tek sa devet i po godina. Činjenica da je bitno stariji od druge djece, bila je povod za zaključak sa roditeljskog sastanka u kojem se traži da se on premjesti u drugu školu. U zaključcima nema rasističkih tonova, ali ima dijeljenja lekcija pedagozima:
„Postupak ravnatelja, te odluka da se dječak uz nazočnost voditelja mjere nazora dovede u školu na dan održavanja ovog sastanka radi daljeg dogovora o nastavku škole, procjenjujemo krajnje neprimjerenim za učenika, ostalu djecu iz razreda i nas roditelje“, pročitala nam je zaključke službenica Županijskog ureda za školstvo.

Ono što uznemirava jest navodno postojanje i peticije, potpisane od strane roditelja, među kojima je i jedan gradski vijećnik, u kojoj se traži dječakov premještaj zbog njegove boje kože. No, to prosvjetne vlasti demantiraju. Govori nam Neven Ćurković iz županijskog Ureda državne uprave zadužen za društvene djelatnosti:

„Peticija se ne odnosi na njegovu boju kože, niti na bilo što slično, već se radi o socijalnom ponašanju. Kada u jedan razred dođe učenik koji je tri godine stariji od ostalih, u tako maloj dobi, ogromna je razlika između njega i njih. Normalno je da dolazi do socijalnog nesnalaženja između njih, ali ne zbog rasizma, ili zbog bilo čega drugog.“

Tamnoputi dječak slabo govori hrvatski jezik, imao je problema s ponašanjem. Zato je prvo polugodište proveo u dubrovačkom Centru za odgoj Maslina. No, riječ je o bistrom momčiću koji bi lako mogao svladati svoj zaostatak u školovanju, kaže Ćurković, objašnjavajući i zašto je premješten u drugu školu:

„On je premješten iz škole Trstenik radi toga što škola Spinut ima kompletiranu službu za stručno pedagoški i psihološki rad. Tamo će biti pod nadzorom te stručno pedagoške službe.“

Ćurković napominje da je dječak u novoj školi dobro primljen:

„U novom razredu je dočekan aplauzom.“

Iz svega se dade zaključiti da, barem što se nastavnika i djece tiče, dječak rođen u Liberiji nije pogođen rasizmom i da je sve ispalo po onoj: Treslo se brdo - rodio se miš. No, kad čujemo Miljenka Grabara, kojemu je povjeren nadzor nad dječakom, shvatit ćemo da se tresao miš, a rodilo se brdo. Nije problem u statusu dječaka, nego u položaju njegove obitelji:

„Osobno sam se uvjerio da je to osnovni problem. Zvao sam najmanje pedesetak oglasa, upravo u tu svrhu, ali je odgovor uvijek bio isti. Sve je divno, lijepo, krasno, ali čim sam rekao da je druge rase, tu se završavao svaki dalji razgovor, i za posao i za smještaj.“

No Grabar, koji skrbi o dječaku, nastoji naći smještaja za njega i posao mu za majku i, unatoč primitivizmu na koji je nailazio, ne gubi vjeru:

„Ja sam optimista, a oni su jaki ljudi. Oni su izdržali štošta do sada. Nadam se da će izdržati i ovo. Već su pokrenute neke akcije u vezi rješavanja njihovih problema. Mislim da će to sve ipak imati sretan završetak.“

Ovo sam htio postaviti, al si bio brži 8)
Koliko mi je poznato za majku je nađen posao.

Mladinić je izjavio za Slobodnu Dalmaciju kako se nada da će se sresti s obitelji i njihovim skrbnikom ili socijalnim radnikom te u odnosu na radne sposobnosti i kvalifikacije gospođe ponuditi joj priliku za zaposlenje. Esthera Glavičić živi u podstanarskom domu s 13-godišnjim sinom, kćerkama, zetom te s dvije malene unuke, a u Split se doselila prije sedam godina.

Odgojitelj u splitskom Centru za odgoj na Brdima Miljenko Grabar potvrdio je kako je rasni moment postojao u odnosu na zapošljavanje dječakove majke.

'Ja sam osobno dosad našao barem dvadeset poslova preko oglasnika i sve je bilo u redu dok Esthera ne bi došla na vrata. To ne mogu poreći kao činjenicu', pojasnio je profesor Grabar za Slobodnu Dalmaciju.

Gradonačelnik Splita Zvonimir Puljić demantirao je rasistički odnos njegovih sugrađana prema obitelji Esthere Glavičić.

'Grad Split sigurno nije rasistički grad i ovaj slučaj ne bi trebalo tumačiti u tom svjetlu. U ovom gradu žive i osjećaju se Splićanima ljudi koji su stjecajem okolnosti došli iz svih dijelova svijeta', kazao je splitski gradonačelnik.

Međutim, s njim se ne slaže Ognjen Sviličić, uspješni mladi redatelj, koji se s problemom rasizma u Hrvatskoj bavio u svom nagrađenom filmu 'Oprosti za kung fu'.

'Mislim da to nije primarno splitski pa ni hrvatski problem. Cijela je zapadna civilizacija temeljena na rasizmu, Amerika je nastala na rasizmu, njega ima čak i u jednom Amsterdamu, ali su u razvijenijim i otvorenijim zemljama ljudi naučili biti tolerantni prema drukčijima od sebe. Naši su ljudi odgojeni da zaziru od različitih i treba proći puno vremena da naučimo, ne voljeti, nego tolerirati druge', kazao je Sviličić za Slobodnu Dalmaciju.

Ma da, daj da sad zamažemo javnosti oči i kako je to sve procurelo ???