Gost
Gost
 | | Naslov: 24. veljače Sub 24 Feb 2007, 16:50 | |
| U glazbenom svijetu izvan Italije Arrigo Boito poznatiji je kao Verdijev libretist nego kao autor dviju opera. Prije nekoliko godina povećano zanimanje za njegovu operu Neron ponovno su pokazale operne kuće pa je tada uvrštena i u program Splitskog ljeta.
Pravim imenom Enrico Giuseppe Giovanni Boito rođen je u Padovi 24. veljače 1842., a umro je u Milanu 10. lipnja 1918. Njegov smisao za glazbu i književnost zarana se očitovao. Već za vrijeme studija privukla ga je njemačka glazba, osobito Wagner, pa će kao kritičar napadati talijanske stvaraoce i njihova djela. Prvu operu Mefistofele napisao je 60-ih godina prošloga stoljeća kad je imao samo 20 godina. Doživjela je katastrofalnu premijeru u milanskoj Scali 1868., čemu je mladi nadmeni pjesnik, kritičar i skladatelj i sam ponešto pridonio.
Nakon tog neuspjeha počinje rad na tekstu Nerona. Izdavač Riccordi skrenuo je Verdiju pozornost na taj libreto, ali je veliki maestro koji je bio zaokupljen radom na Aidi i smatrao da ga Boito ne uvažava dovoljno, ostao ravnodušan. Tada je Boito sam počeo pisati glazbu za Nerona, uz dulje prekide, kad se bavio drugim stvarima i napisao libreto za Ponchiellijevu Giocondu pod pseudonimom Tobia Gorrio. Ponovni susret s Verdijem urodit će pisanjem sjajnih libreta za njegove genijalne opere Otello i Falstaff. Pisanje glazbe za Nerona potrajat će još dugo, izvedbe će se otkazivati, čak i ona u kojoj je naslovni lik trebao pjevati slavni Enrico Caruso, a 1918. zbog autorove smrti. Tada se ustanovilo da djelo, premda često prerađivano, još nije završeno. Učinili su to Arturo Toscanini i Vincenzo Tommasini, a trijumf operi u Scali 1. svibnja 1924., dakle 60 godina od razrade plana za to djelo, osigurao je Toscanini.
Za razliku od Mefistofelea dramaturgija Nerona izvanredno je čvrsta. Boito sučeljava Nerona imperatora-boga, pjesnika umjetnika, stvaratelja ljepote - Neronu - tiraninu, koji uništava sve što mu stoji na putu. Dvojnost Neronova karaktera i užas koji nosi u sebi i širi ga, stalno su nazočni, a Boito mu stavlja u usta i geslo: Ljubav, koja ne ubija, nije ljubav. To djelo u našem se vremenu iskazuje u novom svjetlu i otkriva prave vrijednosti Arriga Boita.
 |
|
Gost
Gost
| | Naslov: Re: 24. veljače Sub 24 Feb 2007, 16:50 | |
| Nesuđeni američki zlatar i urar Robert Fulton, rođen je 14. studenoga 1765. godine u mjestu Little Britain. Otisnuo se kao devetnaestogodišnjak u Englesku, namjeravajući se posvetiti slikarstvu. Kasnije je u otkrio da ga zapravo više privlači mehanika nego slikarski kist.
Prvi Fultonovi patenti bili su strojevi za predenje kudjelje, pravljenje užadi, piljenje, poliranje i ustave u kanalima. Nakon preseljenja u Pariz okušao se u gradnji podmornice. No, njegov podvodni brod Nautilus bio je neupotrebljiv zbog niza tehničkih nedostataka. Nimalo obeshrabren, Fulton je uz izdašnu materijalnu pomoć američkog poslanika izgradio 1803. godine prvi parobrod koji je pokusno zaplovio Senom skromnom brzinom od šest kilometara na sat.
Nažalost, ni to nije bilo dovoljno da mjerodavni shvate Fultonovu nadarenost. Zbog toga se on vraća u domovinu. Našlo se ljudi koji su shvatili značenje njegovih pronalazaka, pa su mu pomogli izgraditi parobrod. Zbog tog uspjeha američka je vlada pomogla Fultonu u izradi prvog parnog ratnog broda s kotačima u sredini trupa. Robert Fulton nije doživio uzbudljivi šum pogonskih kotača, jer je kratko vrijeme prije porinuća broda umro 24. veljače 1815. godine u New Yorku. Fultonovi izumi znatno su unaprijedili američko parobrodarstvo, osobito gradnju ratnih brodova i podmornica, koje će naći svoju pravu primjenu pedesetak godina kasnije u ratu između američkog Sjevera i Juga.
 |
|
