Njemački filozof Karl Jaspers rodio se 23. veljače 1883. u Oldenburgu, na obali Sjevernog mora.
Školovao se za liječnika, pa je 1909. postao asistentom na psihijatrijskoj klinici u Heidelbergu. Međutim, Jaspers je bio zaokupljen psihologijom i filozofijom, pa se 1913. habilitira za psihologiju i prelazi na filozofsku katedru. Jaspers se usprotivio bilo kakvom nacionalizmu i totalitarizmu kao oblicima depersonalizacije ljudske osobnosti. Zbog toga dolazi u sukob s njemačkim nacističkim režimom, pa je umirovljen. Poslije Drugog svjetskog rata imenovan je počasnim senatorom sveučilišta u Heidelbergu, a 1948. prihvaća mjesto radovitog profesora na Sveučilištu u Baselu.
Osnovna Jaspersova zaokupljenost jest filozofija egzistencije, koja je nastala u Njemačkoj nakon Prvoga svjetskog rata. Jaspersova je temeljna postavka da se egzistencija, kao ostvarenje vječnoga u vremenu, ne može predmetno spoznati, već samo dozvati u vlastitu stvarnost i zbilju. To dovodi čovjeka u stalno sustajanje , raskorak s neizrecivim.
Njegova filozofija, međutim, nije bezlična. Štoviše, težište Jaspersove misli okrenuto je brizi za integritet svakog čovjeka. Zato kaže da filozofiranje - za razliku recimo od umjetnosti, ili znanosti - nosi odluku o tome da postanemo svjesni vlastita podrijetla, da čovjek nađe put do sama sebe, a već i težnja da spozna svijet i živi na filozofski način izvire iz želje izlaska iz mraka u kojem se pojedinac nalazi. Suvremeni svijet Jaspers vidi kao doba nemilosrdnog općeg izjednačavanja i razjedinjenja te bezdušne revolucije strojeva i socijalnog uništavanja života u kojemu jedinka više i ne postoji kao osoba. Ona je broj koji uvijek možemo zamijeniti nekim drugim brojem.
Sve do smrti, 26. veljače 1969. u Baselu, Jaspers je često bio politički angažiran. Katkad se u politici sukobljavao s vlastitom filozofijom, kao u doba kada je branio atomsko naoružanje. No, kako je znao reći, njegova filozofija i ne teži tome da bude univerzalna veličina, nego metoda mišljenja koju valja provesti kako bismo se približili vlastitoj egzistenciji.
Prijem 
No, za to je bila potrebna i novčana moć. Zbog toga, pod izgovorom opasnosti od Turaka, Korvin uvodi oporezivanje svih staleža u zemlji, te stvara jaku najamničku vojsku koja će kasnije biti snažan bedem za turske osvajače. Poslije pada Bosne, 1463., Korvin oslobađa Jajce i Srebrenicu i stvara banovine što će godinama štititi Slavoniju od Turaka. Istodobno ratuje i s Habsburgovcima, te suzbija pokušaj Mletaka da se učvrste u Hrvatskome primorju. Tada osniva u Senju prvu stalnu vojničku organizaciju u Hrvatskoj. 
