Kamate pojele godišnji gospodarski prihod
Ankica BARBIR MLADINOVIĆ
Zbog prevelike zaduženosti Hrvatska godišnje, samo na otplatu kamata inozemnog duga, potroši cijeli godišnji gospodarski prihod i time dovodi u pitanje stabilnost vlastite ekonomije – upozorava većina ekonomskih analitičara.
Ekonomski stručnjak, Ljubo Jurčić, ocjenjuje da hrvatska prezaduženost već ugrožava njezinu stabilnost:
„Hrvatski vanjski dug će, ako već nije, preći 30 milijardi eura, preko 85 posto bruto domaćeg proizvoda, ono što u Hrvatskoj stvaramo. Ako imamo u vidu podatak da je gospodarski rast Hrvatske četiri posto, znači da je dodana vrijednost u jednoj godini četiri posto. Uz dug od 30 milijardi eura, na koji plaćamo kamatu preko četiri posto, znači da čitavi gospodarski rast u jednoj godini ode na plaćanje kamata inozemstvu.“
To znači, kaže doktor Jurčić, da za povećanje plaća i standarda ne ostaje ništa, pa je postojeći privid dobrog standarda u Hrvatskoj rezultat, prije svega, zaduživanja samih građana i lakoće dobivanja tekućih kredita:
„Sad su već hrvatski građani zaduženi preko 100 milijardi kuna. Te kune morat će u više-manje redovitim otplatama plaćati idućih godina. Neka te otplate budu 500 ili 1000 kuna mjesečno. Za očekivati je da će doći do stagnacije ili pada standarda građana u narednim godinama.“
Prema najnovijem izvješću Svjetske banke već sad je u Hrvatskoj 11 posto građana siromašno, a 10 posto blizu granice siromaštva. U skupini od 17 zemalja jugoistočne Europe, u kojima je istraživanje provedeno, to i nije tako loše, pojašnjava doktor Danijel Nestić iz zagrebačkog Ekonomskog instituta, jedan od hrvatskih stručnjaka koji je sudjelovao u tom istraživanju:
„Istraživanje Svjetske banke, koje je nedavno provedeno, pokazalo je da je Hrvatska među zemljama sa nešto nižom stopom siromaštva. Radi se o skupini zemalja jugoistočne Evrope i središnje Azije, gdje se pokazalo da prema međunarodnom kriteriju, od četiri dolara po stanovniku prema paritetu kupovne moći, Hrvatska ima stopu siromaštva od oko četiri posto, što je relativno nisko i niže od drugih zemalja.“
Stručnjaci Svjetske banke tvrde čak da bi Hrvatska do ulaska u Europsku uniju mogla u cijelosti iskorijeniti siromaštvo i to samo boljom preraspodjelom izdataka:
„Procjena je da bi otprilike milijardu i pol kuna bilo dovoljno za iskorjenjivanje siromaštva u Hrvatskoj.“
Ekonomski analitičar, Dražen Kalođera:
„Problem siromaštva se ne može rješavati transferom, to je socijalna pomoć. Mogu transformirati i nekoliko milijardi najsiromašnijima, koji to potroše, pa smo opet na istom. Problem siromaštva se treba rješavati investicijama, novim radnim mjestima, povećanjem produktivnosti, povećanjem izvoza, povećanjem čitavog gospodarskog rasta. To je jedino trajno rješenje.“
No, umjesto povećanja proizvodnje, zaposlenosti i izvoza, Hrvatska i dalje puno više uvozi. Negativna vanjskotrgovinska bilanca premašila je već 11 milijardi dolara. Istina, pojašnjava doktor Jurčić, oko sedam milijardi dolara pokriti će se prihodima od turizma, ali, ono što se ne uspije pokriti, pretvara se u novi inozemni dug koji bi, prema njegovoj procjeni, do ljeta mogao narasti za dodatnih tri do četiri milijarde eura:
„To povećanje duga će dodatno povećati otplate kamata i imati će za posljedicu da će hrvatsko gospodarstvo ući u zonu nestabilnosti, a Hrvatska država će pogoršati svoju pregovaračku poziciju u odnosu prema međunarodnim institucijama i drugim državama, što se već sada osjeća prema Sloveniji i prema Italiji, koje svjesno-nesvjesno koriste tu lošiju poziciju Hrvatske.“
I magistar ekonomskih znanosti, Damir Novotny, upozorava da se Hrvatska sa sadašnjom godišnjom stopom rasta od svega tri-četiri posto nalazi pred dugoročnom stagnacijom i dubokom krizom. Napominje da je međunarodnim vjerovnicima važno da zemlja redovito otplaćuje kamate, neće im, kaže, biti teško ni reprogramirati dug i Hrvatska će i dalje imati dostupnost globalnim financijskim izvorima, ali sve zbog vrijednih nekretnina od kojih su mnoge već pod kontrolom međunarodnih financijskih grupacija:
„Ti veliki vjerovnici preko domaćih banaka, koje su u stranom vlasništvu, kreditiraju domaći privatni javni sektor uz vrlo čvrste kolaterale u nekretninama, kroz zemljište, poljoprivredno zemljište, građevinsko zemljište ili nekretnine uz obale, ono što se kolokvijalno i popularno u javnosti tumači kao rasprodaja fizičke imovine. To se već dogodilo.“
Prijem 
