Gost
Gost
 | | Naslov: Umro Martin Luther Ned 18 Feb 2007, 17:38 | |
| Na početku 16. stoljeća u crkvenim krugovima sjeverne Europe počeo je reformacijski pokret koji je začet na ideji o ponovnoj uspostavi starog kršćanstva.
Reformacijski pokret uzrokovao je raskol Crkve i stvaranja nove vjere - protestantizma. Začetnik pokreta i osnivač protestantizma bio je redovnik Martin Luther, koji je rođen 10. studenoga 1483. u njemačkom gradu Eislebenu. Luther je odgajan brižljivo i pobožno. Nakon završenih škola, 1501. upisuje fakultet u Erfurtu, a četiri godine nakon toga postaje magistar i stupa u crkveni red augustinaca. No uskoro, razočaran stanjem u katoličkoj crkvi, počinje naučavati kako bi se vjera trebala približiti izvornom kršćanstvu, Novom zavjetu, oslobođena lažnih sakramenata. Crkva bi se trebala odreći bogatstva i sjaja, a pape srebroljupstva, dok bi vjeru trebalo približiti puku. Kada je papa Lav Deseti obnovio ozloglašenu trgovinu oprostima grijeha indulgencije - što je zatražio nadbiskup Mainza, kako bi otplatio dug, Luther je razradio svoje mišljenje o dogmama Crkve u 95. teza, koje je 31. listopada 1517. objesio na vrata dvorske crkve u Wittenbergu. Taj događaj smatra se početkom Reformacije. Papa oštro osuđuje Lutherov istup, kažnjava ga izopćenjem iz Crkve, no Martin Luther javno pali papinsku bulu i negira svaku podređenost Papi. Lutherove teze i reforme Crkve najprije će poduprijeti njemački kneževi i veleposjednici koji na taj način zapravo iskazuju bunt protiv papinske svjetovne moći te naslućuju mogućnost da se domognu dijela crkvenog bogatstva.
Pod zaštitom njemačkih kneževa, Luther nastavlja djelovanje i godinu dana nakon toga objavljuje Novi zavjet na narodnom jeziku. Taj prijevod imat će golemo kulturno značenje za srednjovjekovnu Njemačku, osobito lingvističko i književno, ali usput postaje i snažan usmjeritelj Reformacije. Sada su i široki pučki slojevi mogli uočiti raskorak između Zavjeta i ponašanja nekih crkvenih uglednika.
Oduševljenje pokretom poprima stanje euforije, pa se protestantizam širi i u Nizozemsku, Francusku i Švicarsku i udaljava sjeverozapadnu Europu od Svete Stolice. Protestanti će u svakom smislu ostati kršćani, ali više neće priznavati autoritet pape te crkvenu hijerarhiju, sakramente i dogmu. S vremenom je katolička crkva prihvaćala mnoga pozitivna shvaćanja protestanskih reformatora, a drugi vatikanski sabor izričito govori o Crkvi kao onoj uvijek potrebitoj reforme! |
|
