Tenzije između Italije i Hrvatske

Tenzije između Italije i Hrvatske

Poslednjih dana narušeni su odnosi Italije i Hrvatske, a spor je nastao zbog izjava o žrtvama u II svetskom ratu. Šef diplomatije Italije Masimo Dalema otkazao je posetu jednog od svojih visokih zvaničnika Hrvatskoj nakon razmene oštrih reči između Rima i Zagreba o italijanskim žrtvama na teritoriji SFRJ u II svetskom ratu. Otkazana je poseta državnog podsekretara Vitorija Kraksija, a Dalema je pozvao na razgovor hrvatskog ambasadora u Rimu Tomislava Vidoševića. Polemika dve zemlje izbila je u subotu, posle govora italijanskog predsednika Đorđa Napolitana povodom Dana sećanja na italijanske žrtve II svetskog rata na teritoriji SFRJ. Napolitano je tom prilikom govorio o „krvničkom ludilu s užasnim obrisima etničkog čišćenja”.
Italijanski predsednik podsetio je na fojbe, prirodne jame koje postoje u nekim oblastima severoistočne Italije i u Istri, i rekao da su jugoslovenski partizani u njih bacili 15.000 stanovnika italijanske nacionalnosti.

Predsednik Hrvatske Stjepan Mesić odgovorio je juče Napolitanu i kritikovao „izjave u kojima je nemoguće ne videti otvorene elemente rasizma” i „političke osvete”, objavila je italijanska agencija Ansa. (Beta)

Europska komisija ocijenila je u srijedu kao 'neprimjerene' riječi kojima je hrvatski predsjednik Stipe Mesić reagirao na izjave talijanskog kolega Giorgia Napolitana o talijanskim žrtvama s kraja Drugog svjetskog rata, dok Napolitanove riječi nije htjela komentirati.

'Riječi koje je koristio hrvatski predsjednik čine se neprimjerenima', rekla je glasnogovornica Europske komisije Pia Ahrenkilde Hansen.

Na inzistiranje novinara smatra li neprikladnima riječi poput 'krvoločne mržnje, koje je koristio talijanski predsjednika Napolitano, glasnogovornica Komisija je odgovorila: 'Nemamo komentara'.



Britanski Guardian u tekstu o hrvatsko-talijanskom verbalnom sukobu ističe kako slični sukobi tinjaju između Njemačke i Poljske, nakon što je njemački lobi odlučio podnijeti zahtjev za povrat imovine ne Europskom sudu. No njemačka vlada protivi se tim zahtjevima i distancirala se od njemačkog lobija.

‘Promatrači su primijetili da bi, u slučaju da je njemački predsjednik optužio Poljsku za barbarizam i krvožednost, kao što je Napolitano optužio ‘Slavene’, međunarodni odjek bio strahovit’, piše britanski Guardian.



Čim nam englezi drže štangu, tu nekaj ne štima....

Što kaže komentator "Dela": uvijek razjedinjenu talijansku ljevicu i desnicu mogu ujediniti samo takvi istupi i točke u kojima se ‘ljevica i desnica sastanu, postanu jedno, ujedinjene u ljubavi prema domovini i uspomeni na izgubljene dijelove djedovine’.
‘To se događa onda kada se govori o nikada dovoljno podcijenjenom dijelu Europljana koje Talijani pogrdno zovu 'slavi'‘,dodaje su u ‘Delovom’ komentaru. Komentator u nizu detalja upozorava na neprihvatljive formulacije u Napolitanovu govoru, a istupu predsjednika
Mesića zamjera diplomatsku neizbrušenost, podsjećajući da je i u jednoj razmjeni invektiva između Ljubljane i Zagreba govorio o ‘dobrovoljnim vatrogascima’ koji će poprskati slovenske policajce na Muri.

Kako navodi ‘Delo’ sve ono što je Napolitano izrekao povodom Dana sjećanja i tako ujedinio državu ‘magičnim riječima o slavenskom ekspanzionizmu i izgubljenim domovima’ prošlo bi možda neprimijećeno da nije reagirao hrvatski predsjednik.

‘Sve bi minulo bez zapleta, možda bi s one strane granice netko pogledao u zemlju da se na sceni nije prikazao u visokoj diplomaciji nevješti hrvatski predsjednik Stipe Mesić. Kao da govori o dobrovoljnim vatrogascima koji će brizgaljkom sve srediti, usudio se je drevnom i vječnom Rimu odbrusiti da je Napolitano revizionist i revanšist, a usput je ponovio da su fojbe bile osveta za fašističke zločine.

Nezgrapni Mesić nije Amerikanac, ni Francuz ni Nijemac da bi Rimljanima mogao bilo što prigovoriti, a kamoli ih učiti kakva je povijest sagledana s obje strane medalje’, ironičan je komentator slovenskog ‘Dela’.

‘Na Mesićeve riječi skočili su u zrak svi od zadnjega rta na Siciliji do alpskih vrhunaca na sjeveru. U Napolitanu su prepoznali pravog predsjednika i pravog Talijana. Za desničare on sada više nije komunist niti komunistički prevrtljivac. On je predsjednik koji govori u ime svih’, piše ‘Delo’ koje dodaje da bi sve skupa sličilo na neku anegdotu da posrijedi nisu ozbiljne stvari.

‘To sve zvuči kao anegdota i slučajno zbivanje uz državni praznik određen zakonom, kako se Talijani ne bi svađali o tome što se je događalo nakon 25. travnja 1945. godine i pri tome se pitali koliko je Duceovih mladića završilo u pećima milanskih željezara', podsjeća Delo.

'No, to nije samo anegdota ili puki spor između hrvatskog predsjednika koji se ne snalazi na (diplomatskom) parketu palača i njegova talijanskog kolege koji bi htio skinuti s ramena prošlost i odgovornost za nju. Riječ je o vrlo ozbiljnim stvarima. U prvom redu o tome da službeni Rim - a moćan čovjek u toj vladi i Napolitanov stranački šef Massimo D'Alema kaže da je Italija raščistila sa svojom poviješću - poratne ugovore zapravo ne prihvaća kao svoje. Budući da taj račun ne može ispostaviti Parizu, Londonu ili Washingtonu, Rim pokušava kod onih s kojima se usuđuje govoriti 's visine'‘, zaključak je ‘Delova’ komentatora.

-----------------------------------------------------

Sljedeća knjiga koju bude Mesić napisao zvat će se: Kako sam razje.... Hrvatsku....

Reinterpretiranje novije povijesti

Enis ZEBIĆ

Italija koristi činjenicu da Hrvatska aplicira za članstvo u Evropskoj uniji – na taj način naši sugovornici objašnjavaju najnovije napetosti na relaciji Zagreb – Rim oko interpretacije novije povijesti. Sličnim je pritiscima bila izvrgnuta i Slovenija, koja je ustupcima u pravu na kupovinu nekretnina morala platiti talijansku potporu za svoje članstvo u Evropskoj uniji.
Ne radi se o različitim interpretacijama povijesti, već o zloupotrebi povijesti radi postizanja kratkoročnih političkih ciljeva, komentirao je vanjskopolitički savjetnik hrvatskog predsjednika Tomislav Jakić reakciju hrvatske Vlade na talijanska nastojanja da revidiraju povijest Drugog svjetskog rata na hrvatskim i slovenskim prostorima:
„Ja ne mogu reći da ne primjećujem određenu dozu rezerviranosti na strani Vlade. Ali isto tako moram reći da nema razmimoilaženja između predsjednika i Vlade. Očito smo svjedoci različitosti u pristupu problemima. Naš problem nije povijest, mada bi se tako moglo učiniti. Ono što jeste problem, to je zloupotreba povijesti u funkciji postizanja kratkoročnih političkih ciljeva.“

Profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Ivan Grdešić u izjavi za naš program kaže kako se još od Berlusconijevih vremena, kada je odlikovano fašističko gradsko poglavarstvo Zadra, vidi konstanta u odnosu prema Hrvatskoj i tim temama, pa i sada kada je u Italiji na vlasti ljevica:

„Pozicija Italije, po mom sudu, u Evropskoj uniji, a Talijani sebe zovu, kao što ste vidjeli ovih dana, velikom državom, takva je da omogućava da se kandidati pljuskaju s lijeva i s desna. Premda mislim da su Evropska komisija i Barroso to trebali ipak odigrati drugačije. Ne želim biti lokalni patriota, ali mislim da je ovo ponašanje Evrope bilo neevropsko, a Italije talijansko.“

I Slovenija je u vrijeme pregovora o članstvu u Evropskoj uniji bila izvrgnuta talijanskim pritiscima isto kao i Hrvatska, kaže za Radio Slobodna Evropa hrvatsko-slovenski analitičar Davor Gjenero. Tražilo se drugačiji tretman imovine stanovnika Istre i Hrvatskog primorja koji su se nakon poraza Italije u Drugom svjetskom ratu odlučili iseliti u Italiju, takozvanih optanata, i dovodilo se u pitanje Rimske i Osimske sporazume između Italije i socijalističke Jugoslavije, odnosno slovensko sljedništvo u tim ugovorima. Intervencijom tadašnjeg čelnika Evropske komisije Javiera Solane, Slovenija je morala popustiti talijanskom zahtjevu za nekretninama:

„Takozvanom ,Solaninom formulom‘ ili ,španjolskim kompromisom‘, Slovenija je morala pristati da otvori za talijanske državljane svoje tržište nekretnina prije nego za ostale državljane EU. Točnije, optanti su po ,španjolskome kompromisu‘ dobili pravo prvokupa na optantske nekretnine koje država prodaje.“

Slične su pritiske radili i Austrijanci, tražeći da Slovenija prizna manjinski status Austrijancima u Sloveniji i tražeći pogodnosti za imovinu Nijemaca i Austrijanaca konfisciranu ili nacionaliziranu nakon Drugog svjetskog rata. Na kraju je Slovenija, uz navedeni ustupak Italiji ipak ušla u Evropsku uniju. Nije se nastavilo sa pritiscima, jer je Slovenija Evropi
trebala iz nekih drugih razloga:

„Bila je izlog prema Balkanu i postjugoslavenska ,success story‘, i postojao je konsenzus unutar Evropske unije da se ta priča o uspjehu ponudi ostalim balkanskim zemljama kao dobar primjer.“

Gjenero naglašava kako se u oba slučaja radilo u prvom redu o političkim, a ne imovinskim problemima:

„I Austrija i Italija su kroz odnose sa Slovenijom pokušale reinterpretirati noviju povijest.„

Austrijanci nastoje reinterpretirati svoj Državni ugovor iz 1955. godine i svoju ulogu u Trećem reichu, a Talijani relativizirati mirovne ugovore sa socijalističkom Jugoslavijom, a na taj način i rezultate Drugog svjetskog rata kada je u pitanju talijanski fašistički režim, zaključuje Gjenero.

E. u međuvremenu je Mesić pojeo govna i sve je za pet... (kad si muško i voliš nogomet - Pips, Chips and Videoclips...) :>

Zanimivo misljenje o Napolitanu iz britanskog The Economista: "Vise puta smo culi misljenje, da pokvareni medijski miljarder Berlusconi ne moze voditi Italiju a da je ne kompromitira. Ali juce je Italija pala u drugu krajnost biranjem za novog predsjednika Giorgija Napolitana. "Reformiranog" prosovjetskog komunista, koji je aplaudirao napadu Sjeverne Koreje na Juznu 1950, ugusenju pobune radnika u Berlinu 1953, sovjetskoj intervenciji u Madjarskoj 1956, unistenju praskog proljeca 1968 i svim katastrofanim sovjetskim pokusajima eksportiranja revolucije u Etiopiju, Somaliju, Angolu i druge zemlje ... Kako ce ovaj predsjednik moci u EU komunicirati s Poljacima, Cesima, Madjarima, koji su se desetljecima borili protiv sovjetske represije, koju je on dosljedno zagovarao? Covjeku koji je aplaudirao rezimu, koji je ko golube strijeljao bjegunce na berlinskom zidu ne bi se smijelo dati prominentne uloge u modernom drustvu."