Vincekovo
Vincekovo označava novu vinogradarsku godinu i stari je običaj tog dana ići po prvi put u novoj godini u vinograd. Najprije se obreže nekoliko trsova vinove loze, trsovi se okite domaćim kobasicama, sa željom da i grožđe bude rodno, lijepo i zdravo kao i kobasice.Trsovi se potom blagoslove i zaliju vinom.
Sveti Vinko uz vino je povezan tek imenom. Bio je ranokršćanski mučenik, đakon Vincentius u Saragozi i živio je u 4. stoljeću, za vladavine cara Dioklecijana. Svetoga se Vinka na slikama prikazuje kao lijepa mladića ogrnuta dalmatikom, odjećom pastira a u tadašnjoj Dalmaciji.
Taj najpoznatiji mučenik Španjolske se predstavlja u đakonskoj dalmatici i sa znakom križa, gavrana, rešetaka ili plamena. Čašćen je kao zaštitnik Valencije, Saragose i Portugala. Posebno ga štuju kao sveca zaštitnika vinari, staklari i mornari. Pod vodstvom biskupa Saragose, Vinko je daleko uznapredovao u studijama. Zaređen je za đakona i dodjeljena mu je dužnost da propovijeda po biskupiji, jer je biskup imao govornu manu. Po naredbi upravitelja Daciana, on i biskup su dovučeni u lancima u Valenciu i držani su u zatvoru. Biskupa Valeriusa su pustili, ali su Vinka zadržali i podvrgnuli mučenjima. Ponovo je bio zatvoren u ćeliju u kojoj je po podu bilo razbacano polomljeno staklo. Da bi uzdrmali njegovu upornost, nakon tolikih muka, smješten je u krevet, na kojem je i izdahnuo.
Njegovo tijelo je bačeno lešinarima, ali ga je obranio gavran. Dacian je potom bacio tijelo u more, ali je ono isplivalo na obalu i sahranila ga je jedna pobožna udovica. Nad njegovim zemnim ostacima podignuta je kapela izvan zidina Valencije. U 12 stoljeću. njegove relikvije su donesene u Lisabon.
Cremona, Bari i ostali gradovi tvrde da također posjeduju njegove relikvije. Kilderik I je donio stopalo i dalmatiku u Pariz 542.g. i podigao je crkvu u čast sv. Vinka. U Rimu postoje tri crkve posvećene sv. Vinku, jednu blizu bazilike sv. Petra, druga u Trastevereu i ona koju je izgradio Honorije I i koju je obnovio Leo III 796.g.
izvor: Jaskalive
Prijem 
