Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije

Gost

Zlatko Bagarić ubijen je ispred lokala NK Dubrava (FOTO: CROPIX)

Petnaestogodišnji rat hrvatskog podzemlja obilježilo je čak 42 atentata. Za većinu se ne zna počinitelj. Pročitajte prvi dio priče o obračunima hrvatske mafije. Piše: Sanja Petrović.

Niko Mioč ubijen je u listopadu 1991. iz revolvera u noći kad je otkriven spomenik banu Jelačiću. Likvidiran je ispred kafića Casandra u Zagrebu, a za ubojstvo se sumnjičilo Zorana Petrovića zvanog Ivica, a za poticanje na ubojstvo se teretilo Miljenka Žaju Krojfa, koji je s Miočem svojevremeno držao pizzeriju Cosa Nostra u Trnovčici. Navodno su imali nesuglasica. Ni Ivici ni Krojfu nije ništa dokazano.

Mato Šabić zvani Šaban ubijen je rafalom iz automatske puške u ožujku 1992. godine ispred osječkog kafića Kiwi dok je ulazio u svoj Mercedes. Bio je predratni kriminalac i ratni heroj obrane osječkog naselja Jug 2. Navodno je njegovo ubojstvo bilo i politički obojeno jer je previše znao o švercu i preprodaji oružja koje je bilo namijenjeno obrani Vukovara. Ne zna se tko ga je ubio.

Damir Kovačić Šerif izrešetan je u veljači 1993. godine pred svojom kućom na zagrebačkom Rudešu. Ubojica nije nikada pronađen, a sumnjalo se da ga je ubio Mijat Vrdoljak, ali da je iza tog ubojstva stajao Vjeko Sliško. Pričalo se da je likvidiran jer je ispred disko kluba Sokol, gdje je radio kao redar, pucao u Sliška koji ga se potom 'riješio' preko Vrdoljaka.

Mladen Šiškić smaknut je u rujnu 1995. godine hicem iz snajpera ispred svoje kuće u zagrebačkoj Dubravi. Šiškić je bio desna ruka i prijatelj Vjeke Sliška. U zagrebačkom podzemlju govorilo se da su ga ubili pripadnici frankfurtskog podzemlja kao upozorenje Slišku. Ubojstvo nije razriješeno.

Ivana Mirka Krpelnika zvanog Krpa u veljači 1997. godine, nakon svađe oko novca od preprodaje automobila, ubio je Zdravko Šiškić, brat ubijenog Mladena. Ubojstvo se dogodilo u Dubravi, a Šiškić se sam javio policiji. Krpelnik je na putu do bolnice umro na rukama svog prijatelja Ivana Šakote, a Šiškić je osuđen na 10 godina. Krpa je svojevremeno pokušao ukrasti i Mercedes tadašnjeg ministra gospodarstva Davora Šterna.

Ivan Šakota likvidiran je u lipnju 1997. godine ispred zagrebačkog kafića Kvak. Smaknut je preciznim hicem iz snajpera. Očito je da se radilo o profesionalcu koji je Šakotu uspio ubiti unatoč tome što je na sebi imao pancirku. S njim je tada u društvu bio Sphejtim Taqi. U Frankfurtu je Šakota navodno ubio jednog redara, a sudjelovao je i u pucnjavi u opatijskom kafiću Capitano, u kojoj su teško ranjeni redar i tri gosta. U toj gužvi sudjelovao je i Damir Džeba Dado koji je, navodno, i započeo kavgu u opatijskom kafiću. U procesu takozvanoj zločinačkoj organizaciji za Šakotino se ubojstvo teretilo Rajka Momčilovića, no ništa nije dokazano.

Shpejtim Taqi izrešetan je u srpnju 1997. na križanju Selske i Zagorske ulice u Zagrebu. Iako je rekao da će osvetiti Šakotu netko se očito pobrinuo da to ne učini. Izrešetan je hicima iz automatske puške dok je čekao zeleno svjetlo na semaforu. Nagađalo se čak da mu je Šakota rekao ime svog ubojice prije nego je izdahnuo. Ubojica je bio na motoru koji je kasnije pronađen u garaži koju su navodno koristili pripadnici "zločinačke organizacije". Optužnica je za to ubojstvo teretila Davora Zečevića Zeca, no ništa nije dokazano.

Nebojša Ćuk ubijen je samo dan nakon Taqievog ubojstva. Njega se povezivalo s automafijom, a ubijen je u svojoj kući u Svetoj Nedjelji. Ubojica nepoznat.

Mijat Vrdoljak ubijen je u kolovozu 1997. godine na ulici u Kozari boku. Izrešetan je hicima iz jurećeg automobila samo 100-tinjak metara od stana i lokala koje je ondje unajmio. Ubojica i motiv su nepoznati. Mjesec dana prije ubojstva u kanti za smeće pored njegovog automobila netko je postavio eksplozivnu napravu.

Omer Zahirović likvidiran je u kolovozu 1997. u krevetu u svojoj kući u Dubravi, i to samo nekoliko dana nakon što je izašao iz zatvora. Njegova žena je tada ranjena. Nagađalo se da je motiv ubojstva taj što je Zahirović početkom 90-ih godina bacio bombu u kockarnicu Joker čiji je vlasnik bio Zlatko Bagarić. Tada je ranjen Zoran Petrović Ivica, pa se pričalo da je upravo on naručitelj, ako ne i sam egzekutor. Pravosuđe je za to ubojstvo teretilo Gordana Kolarića i Zorana Petrovića Ivicu, no nije bilo dovoljno dokaza.

Alberta Burića u ožujku 1998. godine raznijela je autobomba na parkiralištu u zagrebačkom Španskom. Bio je vlasnik kafića Versus. Navodno se bavio iznudama. Burić je inače 1994. godine ranio Zdenka Mamića, a godinu dana kasnije ranjen je u pucnjavi. Navodno se radilo o osveti zbog ranjavanja Mamića. Nikome nije dokazano ni ranjavanje ni ubojstvo Burića.

Ante Lozić i Slavko Papić likvidirani su hicima iz Škorpiona u travnja 1998. godine u Osječkoj ulici u Čepinu. O njima se pričalo da su nezgodni kada popiju. Nešto prije nego li su ubijeni navodno su bili u Zagrebu te pokušali utjerati dug jednom pripadniku zagrebačkog podzemlja.

Bernard Hutinski ubijen je u svibnju 1998. u noćnom klubu Monte Carlo u Čakovcu. Ubijen je za šankom, a ubojica je pobjegao na stražnji izlaz i nikada nije otkriven. Da je netko čvrsto naumio riješiti se Hutinskog dokazuje i činjenica da mu je samo dva mjeseca prije ubojstva postavljena autobomba koja je eksplodirala nedaleko od zgrade varaždinske policije. Čudom je preživio. Godinu dana prije nego li je ubijen, Hutinski je u istom lokalu 14 sati držao kao taoce tri policajca.

Zlatko Bagarić ubijen je u srpnju 1998. godine ispred lokala NK Dubrava. Ubio ga je Lazar Rodić pred policijom koji je zbog toga osuđen na tri i pol godine zatvora. Ubojstvu neokrunjenog kralja podzemlja i kuma srbijanskog bossa Ljube Zemunca prethodilo je vrijeđanje i zlostavljanje najstarijeg brata Lazara Rodića u čijem vlasništvu je tada klub bio. S Bagarićem su u društvu bili Nikica Jelavić i Miljenko Žaja Krojf u koje su također pucali, no bezuspješno. Sudilo se Lazaru, Zoranu i Vinku Rodiću, no osuđen je samo Lazar.

Nastavlja se.

net.hr

Gost

Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije 2

Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije 0172007.17

Ibrahim Dedić, kontroverzni bankar, izrešetan je na ulazu zgrade u kojoj je živio (FOTO: CROPIX)

Nakon što je Zlatko Bagarić, neokrunjeni kralj hrvatskog podzemlja, skončao u blatu Dubrave, Zagrebom je tekla krv Šobota, Dedića, Džebe... Piše: Sanja Petrović.

Miljenko Bulić likvidiran je u siječnju 1999. godine iz Škorpiona. Ubijen je u osječkom "žutom naselju" u Retfali. Kriminalistima je položaj mrtvog Bulićevog tijela govorio da je pokušao pobjeći egzekutoru, no nije uspio. Ali je zato ubojica uspio pobjeći policiji i ostati nepoznat. Navodno je praćen i namamljen u stupicu, te potom ubijen. Hici su ispucani u predjelu vitalnih organa. Pretpostavlja se da je ubijen zbog umiješanosti u šverc automobilima, a spominjala se i njegova povezanost s tajnim službama.

Željko Šobot likvidiran je u ožujku 1999. godine na križanju Selske ceste i Tratinske ulice. U njega je ispucan cijeli šaržer iz strojnice Ero. Ubijen je navodno jer se previše osamostalio u kamatarenju i poslu s drogom. Nedaleko od automobila kojim su ubojice pobjegli pronađene su i kožne rukavice na kojima je detektiran DNK Davora Zečevića Zeca. No, priča oko ključnog dokaza, odnosno rukavica, zakomplicirala se na suđenju takozvanoj zločinačkoj organizaciji. Tada je, naime, isplivalo na površinu da rukavice nisu izuzete po pravilima struke, što otvara mogućnost podmetanja dokaza. Na tom je suđenju Zeca s ubojstvom Šobota dovodio u vezu zaštićeni svjedok Zoran Miletić, međutim kasnije je promijenio iskaz. Zečević je dva puta oslobođen zbog nedostatka dokaza.

Ibrahim Dedić smaknut je u srpnju 1999. Kontroverzni vlasnik Promdei banke ubijen je ispred svoje zgrade u zagrebačkim Donjim Sveticama. Poznat je po aferi s lažnim slovenskim tolarima. Medicinskim i balističkim vještačenjem na tijelu je pronađeno dvadesetak ustrijelno-prostrijelnih rana, te jedna rana glave, također nanesena hicem. Prema pričanju susjeda, Dedića su dočekala trojica muškaraca, ubila ga i pobjegla crnim BMW-om njemačkih registracija. Pokojni bankar svojedobno je pričao kako su njegovi ljudi lomili prste i davili u bačvi vode kako bi prisilili dužnike da vrate novac. Dedić je, prema pričanjima, angažirao ljude koji su likvidirali Željka Šobota jer je on tražio povrat duga. Dedića su potom navodno ubili Šobotovi ljudi radi osvete.

Na bankara je pucano i u siječnju 1998. godine, kada mu je metak prostrijelio vrat i nanio mu samo lakšu tjelesnu ozljedu. Dedić se vraćao u svom Mercedesu, kojim je upravljao njegov vozač, a nepoznati je atentator na njega tada ispalio 10-ak hitaca. Niti za pokušaj niti za ubojstvo nije otkriven počinitelj.

Damir Džeba Dado ubijen je u studenom 1999. godine. Pokosio ga je rafal ispred Male kavane na Prisavlju. Pričalo se da je ubijen u klasičnoj 'navlakuši' jer je na mjesto svog smaknuća došao nakon poziva koji je primio mobitelom. Za njega se pričalo da je 'druker', a sam se hvalio svojim vezama u tajnim službama. Bavio se preprodajom ukradenih automobila koje je odvozio u Hercegovinu. Ubijen je netom prije uhićenja pripadnika takozvane zločinačke organizacije, pa se sumnjalo i da je netko dobro obaviješten odlučio Džebu maknuti prije početka suđenja kako ne bi 'propjevao'.

Što se Džebinog ubojstva tiče, znakovito je i da je ubijen šest mjeseci nakon što je u autu obavještajca i vojnika Mladena Naletilića Tute, Veselina Marinova pronađeno 250 grama heroina. Marinov i njegovi odvjetnici su na sudu tvrdili da je upravo Džeba u dogovoru s policijom namjestio heroin u Marinovljev auto. Tuta je istražnom sucu izjavio i da je Džeba donio drogu među njegove vojnike.

Džeba je u policiji bio evidentiran zbog 27 kaznenih djela, od teških krađa i krivotvorenja, do razbojstva i otmice. Naime, Džeba i Rajko Momčilović bili su uhićeni pod sumnjom da su napali, pretukli i opljačkali policajca, odnijevši mu novac i Motorolu. U to je vrijeme već trajala dvogodišnja istraga u kojoj je tužitelj teretio Džebu zbog razbojstva i otmice iz 1995. i 1996. godine. Proslavio se kada je svojim terencem 'preorao' travnjak i pogazio maćuhice ispred zagrebačkog HNK. Ubojica nije otkriven.

Mladen Muzler smaknut je u ožujku 2000. godine. Prijatelji su ga pronašli mrtvog u njegovom stanu na Peščenici u kojem je živio sam. Na njegovom su tijelu uočene višestruke ozljede nanesene vatrenim oružjem. Ubojica mu je ispalio i metak u čelo. Policija nije otkrila počinitelja.

Nikola Remenarić likvidiran je u ožujku 2001. godine. Ubijen je hicem u glavu, a tijelo je pronađeno na livadi u blizini Jarunskog jezera. Policija ga je imala evidentiranog zbog šverca Rumunja. Godine 1992. Remenarić je promijenio prezime. Do tada se prezivao Knežević. Egzekutor nije uhvaćen.

U sljedećem nastavku čitajte: Vjeko Sliško ubijen je u ožujku 2001. godine na Cvjetnom trgu hicem u glavu. Ubio ga je James Cappiau

net.hr

Gost

Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije 3

Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije 0212007.17

Nakon što je pucao u Vjeku Sliška, Jamesu Cappiauu presudio je Sliškov tjelohranitelj (FOTO: CROPIX)

Vjeku Sliška smatralo se bossom klana suprotstavljenog ekipi koja je naslijedila Zlatka Bagarića. On i brat Marko ubijeni su u manje od dvije godine.

Vjeko Sliško ubijen je u ožujku 2001. godine na Cvjetnom trgu hicem u glavu. Ubio ga je belgijski plaćenik James Cappiau.

Cappiauu je na licu mjesta presudio Sliškov tjelohranitelj Ivica Bertić Rus, dok se još dvojicom osumnjičenih Markom Nikolićem Markonijem i Samirom Ivoševićem zvanim Lupić pozabavilo hrvatsko pravosuđe.

Marko Nikolić u odsutnosti je kao supočinitelj osuđen na 30 godina
zatvora, a Ivošević na 20. Vrhovni je sud presudu ukinuo i naredio
ponovno suđenje. Nikolić je u ponovljenom suđenju oslobođen optužbe da
je sudjelovao, jer mu se nije uspjelo dokazati da je na bilo koji način
organizirao Sliškovo ubojstvo niti da je bio na mjestu događaja.

Samiru Ivoševiću je pak Vrhovni sud prvotnu presudu od 20 godina
kao pomagaču u atentatu smanjio na 13 godina. Optužnica je Nikolića
teretila da se 2000. godine u Nizozemskoj sastao s Jamesom Cappiauom i
još jednom nepoznatom osobom kako bi se dogovorili da za 200.000
njemačkih maraka likvidiraju Sliška. Naručitelj Sliškova ubojstva
nikada nije otkriven. Ivica Bertić je pak za ubojstvo Cappiaua dobio
devet godina.

Iako je Sliško svojevremeno iz Sesveta preselio u centar Zagreba
kako bi ubojici otežao posao, a zgrada u kojoj je stanovao bila je pod
cjelodnevnom budnom paskom njegovih tjelohranitelja, sudbonosni metak
naposljetku ipak nije izbjegao.

Sliško je, naime, ubijen nakon četiri neuspjela atentata. U studenom 1999. godine poginuo je Zoran Domini,
slučajni prolaznik. Na Sliškov blindirani džip u Preradovićevoj ulici u
centru Zagreba tada je ispaljen projektil iz Armbrusta. I Sliško i
Bertić su prošli bez ozljeda. Za ubojstvo Dominija sudilo se Nikici
Jelaviću, no dva puta je oslobođen.

Jelavića se sumnjičilo i da je u siječnju 1995. iz puškomitraljeza Zastava pucao na Sliška i Juraja Dodića,
koji su izišli iz ureda u Maksimirskoj 109 i sjeli u Sliškov automobil.
Dodić je tada uzvratio paljbu i obojica su uspjeli pobjeći natrag u
zgradu, ali su pritom teško ranjeni.

Xemail Bahluli ubijen je u studenom 2001. godine. Likvidiran je hicima u glavu. Povod je navodno narkoobračun albanskih klanova.

Veselin Marinov Bugarin ubijen je u svibnju 2002. godine u kafiću NBA u Chromosovu tornju. U tog bugarskog tajnog agenta, koji je bio i vojnik Mladena Naletilića Tute, pucao je Vinko Žuljević Klica koji se sam predao policiji.

Oslobođen je optužbi jer je na sudu dokazano da je nekoliko hitaca
u Marinova ispalio u samoobrani. Marinova je svojevremeno tražio
Središnji ured Interpola u Sofiji zbog krađe vozila i nakita, a u
Hrvatskoj je protiv njega podignuta optužnica za silovanje.

Marinova se teretilo da je potkraj 1998. silovao jednu djevojku
prijeteći joj pištoljem koji je imao metak u cijevi. Protiv Marinova su
se vodili i postupci zbog ovjeravanja neistinitog sadržaja, protupravne
naplate i posredovanja u prostituciji.

Oslobođen je optužbe za krijumčarenje četiri kilograma heroina koji
je policija našla u automobilu pred njegovim stanom i zaplijenila.
Utvrđeno je, međutim, da mu je drogu podmetnula policija. Na
svjedočenju zatvorenom za javnost kao svjedoci njegove obrane govorili
su čak i bivši predstojnik UNS-a Ivan Jarnjak te Josip Perković,
veteran jugoslavenskih, a potom hrvatskih tajnih službi. Nagađalo se
kako je možda upravo njihov iskaz bio bitan za oslobađajuću presudu jer
su najvjerojatnije istaknuli zasluge Marinova za te službe.

Darko Dakić ubijen je u listopadu 2002. godine u Osijeku.
Likvidiran je u klasičnoj sačekuši ispred svoje kuće. U njega je iz
blizine rafalno ispaljeno pet hitaca, i to u glavu. Bio je vlasnik
lanca mjenjačnica. Tog bivšeg boksača povezivalo se s krim-miljeom, a
navodno se bavio kamatarenjem. Nekoliko je mjeseci odležao zbog iznude.
Ubojica nije otkriven.

Marko Sliško, brat ubijenog Vjeke, likvidiran je u siječnju
2003. godine u Bunićevoj ulici u Zagrebu. Ubojica mu je ispalio
nekoliko hitaca u leđa dok je iz auta išao prema svom hotelu. Ubojica,
kao i motiv još su nepoznati.

U sljedećem nastavku čitajte: Dino Pokrovac, nogometni menadžer, likvidiran u lipnju 2005. godine

Gost

Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije 4

Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije 0066007.17

Nogometni
menadžer Dino Pokrovac likvidiran je u lipnju 2005. godine. Ubijen je
rafalom u klasičnoj sačekuši na stubištu zgrade u kojoj je živio.
Ubojica nepoznat.

Vlado Barbarić Pap hicima iz vatrenog oružja ubijen je u
listopadu 2003. u blizini župne crkve Svetog Petra i Pavla u Osijeku.
Izrešetan je ispred svog BMW-a u koji je namjeravao ući s dnevnim
utrškom iz svog kasina u hotelu Central.

U glavu i prsa ispaljeno mu je devet hitaca iz neposredne blizine.
Ubojica je pobjegao pred nosom policajcima koji su bili u ophodnji i
čuli pucnjeve, ali su mislili da se radi o petardama.

Vlado Barbarić Pap dotad je preživio nekoliko pokušaja ubojstva, a
u veljači 1991. godine, dok je još radio kao redar, na Barbarića su
ispred jednog kafića vatru otvorili maskirani 'revolveraši' i ranili ga
u trbuh. Pap je ponovo ranjen u pucnjavi u kojoj je u rujnu 1992.
ubijen nedužni Goran Mladina. Nakon 11 godina ubojica mu je ipak došao glave.

Željko Bilen ubijen je u studenom 2003. godine hicima iz pištolja. Bilen, koji je poznat po ulozi u dječjoj seriji Smogovci,
likvidiran je na suvozačkom mjestu prijateljevog Mitshubishija Pajera
jer su on i prijatelj čekali Bilenovu djevojku. Kružilo je nekoliko
priča koje su pružale navodni razlog Bilenove likvidacije.

Jedna je bila ta što je bilo poznato da je Bilen sitni diler, ali i
druker. Druga priča ga je dovodila u vezu s većim narkodilerom Petritom Atlijom kojem je samo dan ranije pred kuću bačena bomba.

Zanimljivo je da je u trenutku ubojstva u neposrednoj blizini bio
Bilenov prijatelj i vozač terenca koji je mogao vidjeti ubojicu, ali je
navodno bio u šoku pa do danas nitko za to ubojstvo nije osumnjičen.

Zlatko Prša koji se koristio i imenom Zlatko Žoher ubijen je u prosincu 2003. godine ispred zagrebačkog hotela I. Smaknut je s dva hica u potiljak. U Sloveniji je svojevremeno bio osumnjičen za šverc ukradenih automobila. Ubojica nepoznat.

Toni Kasalo ubijen je u veljači 2004. godine. Kasalovog
ubojicu policija je uhitila nakon nekoliko dana. Utvrdili su da ga je
ubio njegov poznanik Zoran Grbavac u konobi Gajeta u Kraljevićevoj ulici u Zagrebu.

Njih dvojica su se posvađali pa je Grbavac izvadio pištolj i
ispalio hitac Kasalu u prsni koš. Teško ranjeni Kasalo izišao je iz
konobe i ušao u Grbavčev auto koji je s upaljenim motorom bio ispred
konobe. Vozio se 100-tinjak metara, ali je zbog ranjavanja izgubio
svijest i udario u ogradu Autocentra Maksimir.

Grbavac je pješke iz konobe krenuo za njim, a kada je došao do
automobila ranjenog Tonija Kasala je izvukao i ostavio na cesti. Auto
je odvezao i ostavio ga ispred svoje kuće, dok je on pobjegao. Uhićen
je nakon nekoliko dana.

Kasalo je u policijskim datotekama bio evidentiran zbog 40-ak
kaznenih djela uglavnom imovinskih delikata te protupravne naplate.
Grbavac je pak policiji bio poznat zbog nasilja i zlouporabe droga, a
oko šest mjeseci prije Kasalove pogibije, u zrak je letio Grbavčev BMW
na zagrebačkim Sveticama. Grbavac je umro u zatvoru Remetinec od
prevelike doze droge.

Pero Martić i njegova ljubavnica Jadranka Morić ubijeni su u u ožujku 2004. godine u jednoj od garsonijera bivšeg hotela Turist u
Osijeku. Obavljenom obdukcijom utvrđeno je kako je Pero Martić zadobio
pet prostrijelnih rana u predjelu prsnog koša i trbuha, dok je Jadranka
Modrić usmrćena jednim hicem u prsni koš.

Martić je bio suvlasnik poker-automat kluba City.
Prijateljevao je s Vladom Barbarićem Papom, a iako ga se povezivalo s
krim-miljeom u policiji je bio evidentiran samo za jedno kazneno djelo,
i to zbog krivotvorenja isprava. Nagađalo se i kako je moguće da je
ubojica netko od Martićevih dužnika jer su u njegovom automat-klubu
mnogi ostavili velike količine novca pa i nekretnine. No, ubojica nije
otkriven.

Ivan Budimir izrešetan je u siječnju 2005. godine u Rudešu ispred zgrade u kojoj je živio. Bio je vlasnik kafića Brodway
i videoteke, a bavio se posuđivanjem novca na kamatu. Budimir je,
inače, policiji bio poznat kao počinitelj više kaznenih djela s
elementima nasilja. Pored tijela pronađene su čahure. Ubojica je
nepoznat iako su u policiji u nekoliko navrata govorili kako stežu
obruč oko počinitelja.

Dino Pokrovac, nogometni menadžer, likvidiran je u lipnju
2005. godine. Ubijen je rafalom u klasičnoj sačekuši na stubištu zgrade
u kojoj je živio. Ubijen je s tri hica u glavu i gornji dio tijela.

Nekoliko mjeseci prije ubojstva zapaljen mu je Mercedes, ali je on
tada tvrdio da se auto sam zapalio. Imao je bogat splet financijskih
aktivnosti: od menadžerskog vođenja karijera velikog broja nogometaša,
preko autopraonice i ugostiteljstva.

Osim toga, Pokrovcu je navodno trebao biti isplaćen i dio sredstava iz kontroverznog transfera nogometaša Ivice Olića u moskovski CSKA. Oko tog transfera bilo je bizarnih događaja, pa je čak i Olićev menadžer Dragan Marić navodno bio provozan u prtljažniku automobila. Pokrovca se dovodilo u vezu i s bivšim vlasnikom Nove TV Ivanom Ćaletom. Navodno je baš je Pokrovac posudio novac kojim je Ćaleta kupio tu televiziju.

Posuđivanje novca na crnom tržištu navodno bio jedan od glavnih
izvora prihoda poznatog menadžera. U policijskim evidencijama Pokrovac
je bio u prijavljen zbog krađe automobila i prometne nesreće.

Kuloari su ga također povezivali s prijevarama na račun
osiguravateljskih kuća, odnosno namještanjem prometnih nesreća.
Pokrovac je navodno imao podužu listu dužnika. Policijska je istraga
zbog svih tih Pokrovčevih veza išla u nekoliko smjerova. No,
bezuspješno.

Prvi novac navodno je zaradio kao dio dobro organizirane mreže
preprodavača i švercera automobila još za vrijeme bivše Jugoslavije. U
taj posao upao je preko ljudi koje je upoznao dok je boravio u
Frankfurtu. Novac je nakon nekog vremena počeo "oplođivati" posuđujući
ga na kamatu. Navodno je najviše zaradio na kockarima, koji su, da bi
se "izvukli", spremni prodati i založiti sve što imaju. Ubojica nije
otkriven.

U sljedećem nastavku: Lulzim Krasniqi, navodni albanski narko boss ubijen je u ožujku 2006. godine u Travnom ispred zgrade u kojoj stanuje.

Gost

Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije 5

Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije 0110007.17

Nekoliko mjeseci prije nego je ubijen Lulzimu Krasniqiju, navodnom albanskom narko bossu, dignut je u zrak Mercedes (FOTO: Robert Belošević/CROPIX)

Posljednja
likvidacija 's potpisom profesionalca' dogodila se nedavno kada je
ubijen Vinko Rodić Bingula. Njegova braća tvrde da se ne radi o osveti
za Bagarića.

Lulzim Krasniqi, navodni albanski narko boss, ubijen je u ožujku 2006. godine u Travnom ispred zgrade u kojoj stanuje. Ubijen je iz strojnice Ero.

Krasniqi je 29 puta kazneno prijavljen zbog prijevara, zloporaba
položaja, lihvarskih ugovora, iznuda, krivotvorenja isprava,
prikrivanja, nasilništva, no sve te prijave završile su bez osuđujuće
presude. Iako ga se u kuloarima dovodilo u vezu i s drogom, švercom
oružja i cigaretama, policija mu to nikada nije uspjela dokazati.

Samo dva tjedna prije nego li je ubijen, Krasniqi je bio uhićen i
priveden istražnom sucu, ali odmah i pušten da se brani sa slobode,
zbog pokušaja iznude nad Krešimirom Landekom, direktorom karlovačke Tvornice plinskih turbina i bivšim direktorom Željezare Sisak.

U kaznenoj prijavi je stajalo da je Krasniqija angažirao Landeka da mu utjera dug od poduzetnika Džemka Spahića,
u čiju je tvrtku Landeka navodno investirao 500.000 eura. Kada se sam
namirio, Landeka, bivši specijalac i čovjek od povjerenja ruskog
kapitala, koji je svojedobno preuzeo Željezaru Sisak, navodno je
zahvalio Krasniqiju na uslugama. Ovaj je, međutim, inzistirao da mu
plati proviziju, te mu i prijetio.

Krasniqiju se sudilo za prijevaru, ali i da je zajedno s Munibom Suljićem, optuženikom u slučaju Pakračka Poljana, koji je preminuo, sudjelovao u pokušaju iznude. Oslobođen je optužbi.

Nekoliko mjeseci prije ubojstva bio mu je zapaljen Mercedes. Ubojica nije otkriven.

Samir Nukić izrešetan je u prosincu 2006. godine u Osijeku. Upucan je s nekoliko hitaca u leđa dok je ulazio u lokal Bonus u centru Osijeka. Prijateljevao je s Vladom Barbarićem Papom. Obojica su se spominjali tijekom suđenja Goranu Čehobašiću, vlasniku nekadašnjeg ŠKZ-a Strijelac.

Čehobašić je veći dio svoje obrane temeljio na tome da su Nukić i
Barbarić pritisnuli Čehobašićeva čovjeka te ga pod prijetnjama
natjerali da sve njegove pekarnice, koje su radile u okviru tvrtke
Expensum, prepusti Samirovu ocu Mustafi Nukiću.

Navodno mu je glavni izvor prihoda bio vezan uz reketarenje brojnih
kafića, ali i poslovnih prostora. Iste godine kada je ubijen bio je
optužen za sprečavanje dokazivanja i prijevaru. Ne zna se tko ga je
ubio.

Jure Bajdo ubijen u lipnju 2007. godine. Ovo ubojstvo je odjeknulo i u Sloveniji jer se radi o sinu direktora Petrola Iztoka Bajde.

Za ubojstvo i otmicu se tereti Armenda Muslia i Vittoria Vukdedovića.
Musliu ima kriminalni dosje zbog iznude, a sudilo mu se i zbog
prikrivanja dokazivanja. Policija je kod njega pronašla Walter 6,35
milimetara bez dozvole, za koji je rekao da ga nosi radi osobne
sigurnosti jer su mu brata Arbena već bili izboli odvijačem. Kasnije je kod njega pronađena automatska puška, pancirka i pet mobitela.

Vittorio Vukdedović je policiji poznat iz narko i automafijaškog miljea. Zbog razbojstva je već odležao u riječkom i lepoglavskom zatvoru.

Ubojstvu je prethodila otmica. Dvanaest dana trajala je drama prije
nego je Bajdo pronađen mrtav. Od oca otetog Slovenca traženo je 200.000
eura. Kasnije su se osumnjičeni branili kako je ideja o otmici bila
žrtvina jer je navodno bio u dugovima zbog droge i razuzdanog života.

Mjesto gdje je Bajdo zakopan, u vinogradu iza vikendice Musliuova
poslodavca u Moslavačkoj Slatini, policajcima je navodno pokazao
Vukdedović. Slučaj je još u istražnom postupku.

Davor Zečević Zec, optuženik iz takozvane zločinačke
organizacije, likvidiran je u prosincu 2007. godine. Preciznim hicem
pogođen je u glavu i na mjestu ostao mrtav. Izdahnuo je na rukama svoje
djevojke ispred zgrade u kojoj ona stanuje.

U okviru optužnice 'zločinačkoj' teretilo ga se za ubojstvo Ivana Šakote i Željka Šobota te za poticanje na ubojstvo Davora Plečka. Ništa mu nije dokazano osim zlouporabe droge, zbog čega je u Lepoglavi 'gulio' devet godina.

Ubijen je dok je bio na slobodnom vikendu, a lepoglavski zatvor
trebao je uvjetno napustiti tek za koji tjedan. Unatoč brojnim
spekulacijama, ubojica i motiv su policiji nepoznati.

Vinko Rodić Bingula izrešetan je u veljači 2008. godine u kafiću Bugzy u zagrebačkoj Dubravi. U trenutku pucnjave u društvu Vinka Rodića bila su braća Zoran i Roko, tri gosta i konobar. Lokal je inače u vlasništvu Sebastijana Rodića.

Vinko je pogođen u glavu, vrat i leđa, a braća Zoran i Roko su ga
nakon pucnjave autom prevezli u KB Dubrava, gdje je sljedeći dan od
zadobivenih ozljeda preminuo.

Braća Sebastijan, Vinko i Zoran u policijskim su evidencijama
zavedeni zbog 10-ak kaznenih djela iznuda, nasilničkog ponašanja i
protupravne naplate duga.

Zoranu, Vinku i Lazaru Rodiću sudilo se zbog ubojstva kralja kocke Zlatka Bagarića 1998. godine u lokalu NK Dubrava. Osuđen je samo Lazar koji služi trogodišnju kaznu u Lepoglavi.

Zanimljivo je da je ubojica u Vinka pucao kroz staklena vrata, a da pri tom nitko od prisutnih u lokalu nije ozlijeđen.

Rodići odbijaju spekulacije da ubojstvo njihovog brata ima veze s ubojstvom Zlatka Bagarića. Ubojica nije uhićen.

» "Athisari primio mito od albanske mafije"
» Usporen put Hrvatske ka EU?