Spomen na mrtve

Svi sveti i Dušni dan - spomen na mrtve



Na svetkovinu Svih svetih i Dušni dan, 1. i 2. studenoga, građani diljem Hrvatske polažu cvijeće i pale svijeće na grobovima te se u tišini i molitvi sjećaju svojih pokojnika.
Tradicionalno popodnevno misno slavlje na blagdan Svih svetih zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodit će u crkvi Krista kralja na Mirogoju, gdje će biti upaljeno na tisuće svijeća, a posebno pokraj Glavnoga križa. U prigodi Svih svetih mise se služe u crkvama, a na Dušni dan na grobljima u spomen na mrtve, osobito za branitelje i sve koji su život dali za domovinu.

Spomen na svete mučenike u kršćanskoj se tradiciji slavi od IV. stoljeća, no tek je 835. papa Grgur IV. odredio da se u cijeloj Crkvi svetkovina Svih svetih slavi 1. studenoga. Spomendan mrtvih, odnosno Dušni dan, 2. studenoga, počeo se svetkovati od početka XI. stoljeća i ubrzo se proširio među narodima. Crkva je od početka njegovala spomen na mrtve, o čemu svjedoče natpisi u katakombama i spominjanje pokojnika u misama od samih početaka kršćanstva.
U povodu dana Svih svetih, najviša državna i stranačka izaslanstva položit će vijence i zapaliti svijeće na Mirogoju.

U znaku sjećanja

Blagdan Svih svetih i Dušni dan

Danas je blagdan Svih svetih, u nas prihvaćen i kao Sisveti, Sisvete ili pak Sesvete. Blagdan je to kada se Crkva prisjeća svojih svetaca mučenika, kako onih kanoniziranih, tako i onih koji to još nisu. Osim u rimokatolika, Sve svete nalazimo i u pravoslavnoj crkvi, a upravo na istoku čitava stvar i započinje. Točnije, započinje u Antiohiji, već u 4. stoljeću, no tada se slavilo u nedjelju nakon Duhova. U 6. je stoljeću blagdan prenijet u Rim da bi ga stoljeće kasnije Bonifacije IV „prebacio" na 13. svibnja. Na taj je dan, do tada poganski hram Pantheon, posvećen svim bogovima, pretvoren u crkvu u čast Bogorodice i svih svetih mučenika. Za vrijeme svečane mise na Sve svete, kroz otvorenu bi se kupolu Pantheona bacale žarko crvene latice ruža, simbol Bogorodice i svetaca. U 8. stoljeću Grgur IV blagdan konačno prebacuje na 1. studenog kako bi se poklopio sa keltskim blagdanom „Samhain" koji je označavao početak zime i nove godine, ali i iz još jednog, čisto praktičnog razloga. Naime, u to su vrijeme žetva i berba završile pa je bilo mnogo lakše osigurati hranu i piće za sve hodočasnike koji bi upravo u to vrijeme pohrlili u Rim. Uz blagdan Svih svetih obično povezujemo i Dan mrtvih, no takav je dan nepoznat kršćanskoj tradiciji jer prema vjerovanju umire tek naše tijelo, a duša prelazi u besmrtnost.

Zato se dan nakon Svih svetih, 2. studenog slavi kao Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih. Tu je svetkovinu duša, spomendan svih naših pokojnika inicirao benediktinski svećenik iz Clunya, sveti Odilon. Pod njegovim su snažnim utjecajem Spomen vjernih mrtvih prihvatili mnogobrojni benediktinski samostani diljem Europe, a početkom 14. stoljeća potvrđuje ga i sam Vatikan.

Danas ćemo obići grobove, zapaliti svijeće, prisjetiti se tiho i dostojanstveno ljudi koji više nisu s nama, možda im cvijetom odati poštovanje. No, baš kao što nam samo i isključivo na Valentinovo srca ne bi trebala pjevati odu ljubavi, ili nas samo za Božić preplaviti želja za toplim ognjištem i obitelji na okupu, tako ni sjećanje na mrtve ne treba nestati sa zadnjim treptajem svijeće. Nosimo ih bar u našim srcima.

Izvor: www.jaskalive.com