Na današnji dan - 9. OKTOBAR

Na današnji dan - 9. OKTOBAR
RTS

1701 - U Nju Hejvnu, u američkoj državi Konektikat, osnovan je Univerzitet Jel, danas jedan od najčuvenijih univerziteta u SAD.

1789 - U austrijsko-turskom ratu austrijski feldmaršal Gideon Ernst Laudon zauzeo je Beograd.

1806 - Pruska je prekinula neutralnu politiku prema Napoleonu i objavila rat Francuskoj, u kojem je poražena uz teške teritorijalne
gubitke.

1831 - U atentatu je ubijen predsednik Grčke, Joanis Kapodistrijas, jedan od vođa borbe za
oslobođenje od turske vlasti.

1835 - Rođen je francuski kompozitor i klavirski virtuoz Kamij Sen-Sans, jedan od osnivača Nacionalnog muzičkog društva.

1854 - Rođen je srpski fizičar i pronalazač Mihailo Pupin, profesor matematike i fizike [1901] na Kolumbija univerzitetu. Njegov
najznačajniji pronalazak, samoindukcioni kalemovi ['Pupinovi kalemovi'] [1890], omogućio je telefonski i telegrafski prenos na
velike daljine pomoću kabla. Za autobiografsku knjigu 'Od iseljenika do pronalazača' dobio je 1924. Pulicerovu nagradu.

1892 - Rođen je Ivo Andrić, čije je delo donelo medjunarodni ugled i priznanje jugoslovenskoj književnosti. Prvi je i do sada jedini jugoslovenski književnik dobitnik Nobelove nagrade za književnost [1961] ['Ex ponto', 'Znakovi' 'Na Drini ćuprija',
'Travnička hronika', 'Gospodjica', 'Prokleta avlija'].

1915 - Nemačke i austrougarske trupe su u Prvom svetskom ratu zauzele Beograd.

1934 - U Marseju je ubijen jugoslovenski kralj Aleksandar I Karađorđević. Atentat u kojem je poginuo i francuski ministar inostranih poslova Žan Luj Bartu, organizovali su lideri hrvatskog ustaškog pokreta i makedonskih nacionalista, a
izvršio ga je Vlada Černozemski.

1944 - Počela je Treća moskovska konferencija na kojoj su britanski premijer Čerčil i lider ŠSR Staljin razmatrali problem Poljske, Grčke i Jugoslavije i dogovarali se o uređenju Evrope posle Drugog svetskog rata.

1962 - Uganda je stekla nezavisnost posle gotovo 70 godina britanske kolonijalne uprave.

1963 - Više od 2.000 ljudi je poginulo u poplavama kada je pukla oko 300 metara visoka brana 'Vajont' kod Beluna, u severoistočnoj
Italiji.

1967 - U Boliviji je ubijen argentinski revolucionar Ernesto 'Če' Gevara, simbol revolucije u Južnoj Americi. Kao beskompromisni borac za pravdu stekao je veliku popularnost širom sveta, posebno među mladima. Učesnik Kubanske revolucije, ministar u Kastrovoj vladi [Castro] [1961-65], postao je u novembru 1966. lider gerilaca u Boliviji, u oktobru 1967. je zarobljen, a potom ubijen.

1975 - Sovjetski fizičar i disident Andrej Saharov dobio je Nobelovu nagradu za mir.

1983 - U eksploziji bombe u Rangunu, glavnom gradu Burme, ubijeno je 18 vladinih funkcionera Južne Koreje, među kojima četiri ministra i šef diplomatije Li Bum Suk.

1992 - U pokušaju da spreči dalje razbuktavanje rata u Bosni i Hercegovini Savet bezbednosti UN usvojio je rezoluciju o zabrani vojnih letova u vazdušnom prostoru ove bivše jugoslovenske
republike, a mirovnim snagama [UNPROFOR] naloženo je da nadgledaju kako se zabrana poštuje.

1993 - U sukobima Muslimana i Hrvata u Mostaru [Bosna i Hecegovina] srušen je Stari most, simbol grada, sagradjen u 16. veku za vreme turske vladavine. Most je bio pod zaštitom UNESKO-a.

1997 - Više od 200 ljudi je poginulo kada je uragan 'Paulina' pogodio meksičko letovalište Akapulko.

2001 - Američki naučnici Erik Kornel i Karl Vimen i Nemac Volfgang Keterle dobili su Nobelovu nagradu za fiziku. Oni su otkrili novo stanje materije, ultra-hladni gas [Boze-Ajnštajnova kondenzacija - BEC], čija primena otvara nove mogućnosti za razvoj precizne elektronike.

2002 - Prvi put u istoriji srpskog parlamentarizma održan je TV duel kandidata za predsednika Srbije koji su ušli u drugi izborni
krug, Vojislava Koštunice i Miroljuba Labusa.

2002 - Umro je jugoslovenski televizijski reditelj Sava Mrmak, jedan od najznačajnijih reditelja na ovim prostorima u domenu istorijske dokumentarne drame, koji se oprobao i u svim ostalim televizijskim žanrovima.

2004 - U Avganistanu su održani prvi direktni predsednički izbori u istoriji te zemlje, na kojima je pobedio dotadašnji privremeni predsednik Hamid Karzai.

Rođen John Lennon

9. listopada - Karizmatični vođa Beatlesa, pjesnik i glazbenik John Lennon, ostat će zabilježen kao jedan od najvrednijih izdanaka rock-kulture 20. stoljeća.
John Winston Lennon rodio se 9. listopada 1940. godine u Liverpoolu. Pedesete su bile godine u kojima je rock'n'roll krenuo u nezadrživ prodor među široke društvene slojeve. Little Richard, Budy Holly, Elvis Presley i drugi osvojili su svijet, a u Liverpoolu se sve više rock'n'roll događaja vrtjelo oko Johna Lennona.

The Beatles, skupina koju je Lennon osnovao, karijeru je počela 1960., svirajući po manjim klubovima Liverpoola i Njemačke, osobito Hamburga. U to vrijeme Lennon počinje pisati pjesme zajedno s basistom Beatlesa Paulom McCartneyem. Ta će suradnja obilježiti sjelokupan opus Beatlesa. Beatlesi su do svog razlaza 1970. godine objavili 13 albuma i 20 singlica, te snimili četiri igrana i jedan crtani film. Njihovi albumi, bez obzira na to što im se stilski izričaj s vremenom mijenjao, ostali su rado slušani diljem svijeta. Nakon razlaza, svaki je Beatle gradio vlastitu karijeru, no samostalna ostvarenja nisu bila ni blizu uspjehu koji je kvartet postigao zajedno.
Lennonov najuspjeliji samostalni album Imagine odiše naglašenom melodioznošću i gorljivošću za boljim svijetom. Potaknut nepravdom, prije svega Vijetnamskim ratom, postaje, što je svojstveno umjetnicima, naivan politički i mirovni aktivist. Godine 1970., zajedno sa svojom drugom ženom, Japankom Yoko Ono, skrasio se u New Yorku, želeći u vrevi kozmopolitskoga grada sačuvati privatnost. No u tome nije uspio.

Poremećeni obožavatelj, navodno nezadovoljan autogramom kojim mu je Lennon potpisao svoju najnoviju ploču, dočekao je 8. prosinca 1980. Johna i Yoko ispred njihova stana. Yoko Ono propustio je, a zatim prišao Johnu i hladnokrvno ga ubio iz neposredne blizine. Još je jedan buntovnik otišao prerano.

Umro Vladimir Ruždjak

9. listopada - Operni i koncertni pjevač, skladatelj i glazbeni pedagog, operni redatelj i prevoditelj Vladimir Ruždjak rođen je 21. rujna 1922. godine. Umro je 9. listopada 1987. u Zagrebu.
S 12 godina svira mandolinu i sklada te želi upisati kompoziciju na Muzičkoj akademiji. No, zbog ljepote glasa usmjeruju ga na solo pjevanje. Godine 1946., nakon završetka studija, kod profesora Nikole Reisera ispitnom predstavom Gianni Schicchi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu započinje svoju pjevačku i glazbenu karijeru, jednu od najvećih u nas.
Od 1947. do 1953. Ruždjak je prvak Zagrebačke opere. Osvaja prve nagrade na međunarodnim natjecanjima u Švicarskoj i Belgiji, počinje svjetsku karijeru, a 1954. postaje članom jedne od vodećih europskih opernih kuća u Hamburgu. Ondje gotovo punih 20 godina, uz česte nastupe na najvećim opernim pozornicama svijeta, pjeva vodeći baritonski repertoar.
Stotinu nastupa na godinu, sedamdesetak opernih i tridesetak koncertnih, to znači svaki treći dan na pozornicama Hamburga, Berlina, Moskve, Londona, Tokija, San Francisca. Tumačio je osamdesetak opernih uloga: od Monteverdija, Rossinija, Verdija, Puccinija do Wagnera i suvremenih opernih ostvarenja u kojima se posebno ističu svjetske prazivedbe djela Hencea, Egka, Brittena.
Godine 1962. Ruždjak prvi put nastupa u newyorškom Metropolitenu kao Amonasro u Verdijevoj Aidi. Kritika piše: Sinoć je na pozornicu stupio kralj. Najveće priznanje u pjevačkoj umjetnosti, naslov komornog pjevača, Ruždjak prima 1969. u Njemačkoj, a dobitnik je i brojnih priznanja u domovini.
Nenadmašni je tumač solo pjesme Schuberta i Schumanna, Musorgskog, Ravela i Mahlera. Uza sve ostvaruje golem i važan redateljski i skladateljski opus. Režira Peleasa i Melisandu, Carminu buranu, Pepeljugu, Rigoletta, Traviatu koja više od dva desetljeća ne silazi s pozornice Zagrebačke opere.
Skladatelj je vokalnih djela nadahnutih hrvatskim folklorom, brojnih zborskih skladbi i ciklusa solo pjesama te predan istraživač i promicatelj nepoznate hrvatske glazbene baštine. Godine 1987. Ruždjak postaje profesor solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj prvi put otvara i vodi Odsjek glume. Ali 9. listopada, samo nekoliko dana poslije 65. rođendana, smrt prekida veliki glazbeni lik jedne epohe.

Ubojstvo kralja Aleksandra

9. listopada - Starojugoslavenski režim bio je utemeljen na diktaturi i gušenju demokratskih sloboda. Kroz dominaciju srpskih političara, vojske, policije i kralj je jačao vlastiti položaj. Neravnopravnost, ugnjetavanje, nedemokratski ustavi, šestosiječanjska diktatura, ubojstvo hrvatskih delegata u jugoslavenskoj skupštini bile su metode te politike. Zbog toga ima sve više protivnika. Usporedno stvara se i pokret koji će pokušati utemeljiti samostalnu hrvatsku državu.
Dolazak Hitlera na vlast naveo je jugoslavenskog kralja Aleksandra na približavanje Njemačkoj. U to vrijeme Francuska pokušava obuzdati uspon Njemačke organiziranjem novih međunarodnih odnosa u Europi, suradnjom sa Sovjetskim Savezom i osmišljavanjem Sredozemnog pakta. Zato je francuska diplomacija bila uznemirena vijestima o približavanju kralja Aleksandra Njemačkoj.
Francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou boravi u Beogradu u lipnju 1934. Tada je dogovoren posjet kralja Aleksandra Parizu za listopad iste godine. Vođa ustaša dr. Ante Pavelić odlučio se za akciju: za vrijeme tog posjeta ukloniti nositelja diktature. Organizaciju i pripreme atentata Pavelić je povjerio Eugenu Didi Kvaterniku. Atentatori su se pripremali da iz Mađarske s krivotvorenim putovnicama preko Austrije krenu u Francusku.

Kralj je isplovio iz Boke Kotorske na razaraču Dubrovnik i stigao u Marseille 9. listopada 1934. Trebao je nastaviti put prema Parizu, no, nakon iskrcavanja, kada je povorka automobila krenula prema gradskoj vijećnici, izvršen je atentat. Uz kralja smrtno je pogođen i francuski ministar Barthou. Čuvajte mi Jugoslaviju, navodno je umirući izustio Aleksandar. Je li doista uspio to reći ili je taj oproštajni uzvik izmišljen kako bi se smirilo nezadovoljne narode u Jugoslaviji?
Neposredni izvršitelj dvostrukog umorstva bio je pripadnik VMRO-a, makedonske revolucionarne organizacije Veličko Kerin, koji se pojavljivao i pod drugim imenima. Pretpostavlja se da je iza ustaškog pokreta stajala fašistička Italija ili čak Hitlerova Njemačka. Po jednoj pretpostavci glavna meta atentata i nije bio Aleksandar, već ministar Barthou, jedan od najvećih neprijatelja nacističke Njemačke.
U vrijeme atentata političke su napetosti u Europi vrlo visoke. Fašisti se pripremaju za rat i pokušavaju čim više oslabiti potencijalne protivnike. Nakon ubojstva Aleksandra, uime maloljetnog kralja Petra II. Jugoslavijom vlada tročlano namjesništvo na čelu s knezom Pavlom. Bez čvrstog oslonca, obezglavljena srpska buržoazija pomalo se dijeli u suprotstavljene strane. Tako uzdrmana država lako će pokleknuti pred naletom nacističkih trupa 1941.