Na današnji dan - 18. septembar

Na današnji dan - 18. SEPTEMBAR
RTS

1502. - Španski moreplovac Kristifor Kolumbo stigao je u Kostariku na četvrtom i poslednjem putovanju u Novi svet.

1709. - Rodjen je engleski pisac i leksikograf Semjuel Džonson, čiji je 'Rečnik engleskog jezika' iz 1755. više od veka važio za najautoritativniji na engleskom govornom području. Ostala dela: poema 'Taština ljudskih želja', tragedija 'Irena', kritičarsko delo 'Životi pesnika'.


1739. - Beogradskim mirom okončan je rat započet 1737. izmedju Osmanskog carstva i Austrije. Turska je tada povratila teritoriju Srbije severno od Zapadne Morave. Austrija je tada evakuisala i Malu Vlašku i mali deo Bosne u Posavini - što je sve dobijeno Požarevačkim mirom 1718. Austrija je ipak zadržala sve teritorije severno od Save i Dunava [Banat i jugoistok Srema].

1759. - Francuzi su posle vojnog poraza morali da prepuste Britancima Kvebek u današnjoj Kanadi. O žestini sukoba govori i podatak da su u poslednjoj bici poginula oba komandanta - Britanac Džejms Volf i Francuz Luj Monkalm.

1810. - U Čileu je počeo ustanak protiv španske kolonijalne vlasti pod vodjstvom Bernarda O'Iginsa, potonjeg čileanskog diktatora od 1817. do 1823.

1819. - Rodjen je francuski fizičar Žan Bernar Leon Fuko, koji je s Armanom Ipolitom Lujem Fizoom izmerio brzinu svetlosti. Ogledom s klatnom [Fukoov eksperiment] je dokazao obrtanje Zemlje, pronašao je žiroskop, usavršio teleskop, otkrio vrtložno-vihorne struje u metalnim masama [Fukoove struje].

1851. - Izašao je prvi broj 'Njujork tajmsa', dnevnika kojeg je osnovao Henri Džervis Rejmond.

1905. - Rodjena je švedska filmska glumica Greta Luiza Gustafson, poznata kao Greta Garbo, najpopularnija zvezda svetskog filma, koja je slavu stekla filmovima snimljenim u SAD. Spontana i veoma inteligentna, bila je simbol ženstvenosti i igrala je od 1921. do 1941, kad je odlučila da se povuče. Filmovi: 'Poljubac', 'Mata Hari', 'Ana Kristi', 'Kraljica Kristina', 'Ana Karenjina', 'Dama s kamelijama', 'Marija Valevska'.

1911. - Umro je ruski predsednik vlade Petar Stolipin. Smrtno je ranjen u atenatu u pozorištu u Kijevu četiri dana ranije. Kao šef vlade od 1906. ekonomskim reformama je preporodio rusku privredu koja je tada bila u ogromnom usponu. Veoma oštrim metodama suzbijao je boljševike, zbog njihove antidržavne politike, zbog čega je i ubijen.

1931. - Japan je započeo rat sa Kinom napadom na Mandžuriju [danas severoistočna Kina]. Mandžurija je okupirana, a 3. marta 1932. proglašena je 'nezavisnost' te zemlje [carevina Mandžukuo]. Na čelo Mandžukua japanci su doveli poslednjeg kineskog cara Pu Jia, koji nije imao efektivnu vlast.

1934. - Sovjetski Savez je ušao u Društvo naroda.

1961. - U avionskoj nesreći iznad Severne Rodezije [današnja Zambija], pod okolnostima koje nisu rasvetljene, poginuo je švedski diplomata, generalni sekretar Ujedinjenih nacija od 1953. Hjalmar Agne Dag Hamaršeld, doktor filozofije i akademik. Smrt je prekinula Hamaršeldovu misiju rešavanja kongoanske krize, u kojoj njegovi stavovi nisu bili u skladu sa željama uticajnih zapadnih zemalja. Posthumno mu je dodeljena Nobelova nagrada za mir.

1964. - Umro je irski pisac Šon O'Kejzi, samouk čije se drame odlikuju sočnim dijalogom, mešavinom tragičnog i komičnog. Bio je u mladosti fizički radnik i komunista, organizator irske Gradjanske armije i borac za slobodu Irske. Dela: 'Junona i paun', 'Senka tobdžija',
'Katlina sluša', 'Plug i zvezde', 'Prokletstva i blagoslovi', 'Crvene ruže za mene', 'Doboši oca Neda', 'Biskupove logorske vatre'.

1973. - U UN su primljene Istočna i Zapadna Nemačka i Bahami.

1978. - Zbog egipatsko-izraelskog sporazuma u Kemp Dejvidu, ostavke su u znak protesta podneli šef diplomatije Egipta Ibrahim Kamel i ambasador u SAD Ašraf Gorbal.

1981. - U Francuskoj je ukinuta smrtna kazna.

1982. - Libanska hrišćanska milicija okončala je masakr u palestinskim izbegličkim logorima Sabra i Šatila u Bejrutu, tokom kojeg je ubila najmanje 800 ljudi, revanširajući se tako islamskim teroristima koji su četiri dana ranije ubili lidera hrišćana i novoizabranog predsednika Libana Bešira Džemaila.

1988. - Vojna hunta je oborila vladu predsednika Burme Maunga Maunga, dan pošto je vojska u centru Ranguna pucala na prodemokratske demonstrante i ubila hiljade ljudi.

1993. - Oko 2.000 dobrovoljaca krenulo je u opkoljeni grad Suhumi, odgovarajući na apel predsednika Gruzije Eduarda Ševardnadzea da se oružjem suprotstave separatistima u gruzijskoj autonomnoj republici Abhaziji.

1997. - Islamski teroristi napali su u centru Kaira turistički autobus i ubili devet nemačkih turista i egipatskog vozača.

2001. - Predsednik SAD Džordž Buš potpisao je dokument kojim je odobrio vojnu akciju protiv odgovornih za terorističke napade na Njujork i Vašington sedam dana ranije.

2005. - U Avganistanu su održani parlamentarni i lokalni izbori, prvi put posle 1969. godine.

2005. - Umro je ruski novinar i pisac Jegor Jakovljev, jedan od simbola demokratskih promena iz vremena glasnosti i perestrojke, koji je kao glavni urednik lista 'Moskovskije novosti', od 1986. do 1991, od lista napravio centar oko kojeg su se okupljali intelektualci koji su podržavali suštinske promene u sovjetskoj Rusiji.

2006. - Prilikom velikih demostracija u Budimpešti povredjeno je više od 120 demonstranata i više od 100 policajaca. Demonstracije je izazvao snimak izjave premijera Ferenca Đurčanja na kom on govori da su 'članovi koalicije u proteklih godinu i po dana [otkako je on došao na vlast] neprekidno lagali gradjane'. Medju militantnim demonstrantima posebno se isticao Laslo Torockai, lider pronacističkog pokreta '64 županije'.

Umro Jimi Hendrix

18. rujna - Jedan od najpopularnijih glazbenika u povijesti rocka, Jimi Hendrix, pravim imenom James Marshal Hendrix, rodio se 27. studenoga 1942. u američkom gradu Seattleu, a umro je 18. rujna 1970. u Londonu. Njegov prepoznatljivi gitaristički izričaj ostavio je dubok trag u jazzu, bluesu i drugim modernim glazbenim pravcima.
Hendrix je bio samouk u gitarističkoj naobrazbi, a note nije znao čitati ni pisati. Zbog toga je bio usredotočen na osluškivanje zvukova koje je proizvodio. Njegova glazbena inventivnost bila je izražena prije svega u korištenju raznih elektroničih pomagala kojima je iskrivljivao zvuk i gradio melodiju. Tijekom ranih 60-ih pratio je na američkim turnejama zvijezde poput Little Richarda i Tine Turner. Godine 1966. preselio se u London i osnovao skupinu The Jimi Hendrix Experience.
Već s prvom pjesmom Hey Joe postiže zapažen uspjeh. Iduće godine objavljivanjem albuma Are you experienced stječe veliku popularnost u Europi, a nastupom na Monterey Pop festivalu preko noći postaje najveća svjetska koncertna atrakcija. Tijekom kratke karijere promijenio je nekoliko pratećih sastava, osnovao vlastiti snimateljski studio u New Yorku te neumorno snimao albume i nastupao na koncertima.
Smrt je Jimija Hendrixa zaustavila u 28. godini tijekom treće europske turneje. Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima od, prema svemu sudeći, slučajnog predoziranja barbituratima.

Rođen Ivo Tijardović

18. rujna - Na današnji je dan 1895. u Splitu rođen hrvatski skladatelj, kazališni organizator i direktor, diplomirani glumac i scenograf Ivo Tijardović, autor je popularnih opereta Mala Floramy i Splitski akvarel.
Tijardović je poslije položene mature pošao na studij arhitekture u Beč. Ali sve ga je više privlačila glazba. Nakon povratka u domovinu upisao se u Dramsku školu u Zagrebu i to je bila izvrsna priprema za njegovo buduće skladateljsko djelovanje. Umjetničku karijeru počeo je 1922. u splitskom kazalištu, radeći praktično sve što je trebalo kazalištu. Tijardoviću, premda je bio uglavnom samouk, nije bilo strano gotovo nijedno glazbeno područje, pa tako u njegovu stvaralačkom opusu nalazimo komornu i filmsku glazbu, brojne solo pjesme i zborove, predigre i kantate, operete i opere.

Najveći broj djela posvetio je glazbenoj pozornici za koju je napisao opere Dimnjaci uz Jadran, Marko Polo, Dioklecijan, glazbenu komediju Doživljaj u Šangaju, scensku glazbu za Marulićevu Juditu i Goldonijeve Ribarske svađe, mjuzikl Katarina Velika. Uz vrhunske operete Mala Floramy i Splitski akvarel, treba spomenuti i operete Pjero Ilo, Kraljica lopte, Zapovijed maršala Marmonta, Jurek i Štefica. Pišući za svoja glazbeno-scenska djela uglavnom sam i libreta, Tijardović je uspio postići toliko potrebno jedinstvo i sklad teksta i glazbe.
Posebno obilježje daju njegovu opsežnom opusu motivi narodnog dalmatinskog folklora, pa otuda zabluda da mnoge njegove melodije pripadaju narodnom stvaralaštvu. Usporedno s glazbenim stvaranjem Ivo Tijardović obavljao je još prije Drugog svjetskog rata dužnost intendanta Splitskog kazališta. Za vrijeme rata vodio je Kazalište narodnog oslobođenja Dalmacije i Hrvatske, bio je prvi poslijeratni intendant HNK u Zagrebu, direktor Zagrebačke filharmonije i dugogodišnji predsjednik Udruženja hrvatskih skladatelja.
Ivo Tijardović umro je u Zagrebu 19. ožujka 1976. Njegova djela, osobito operete, koje su prešle granice domovine, i danas se često obnavljaju i doživljavaju scenske modernizacije.

Bitka kod Makarske 887.

18. rujna - Na današnji dan 887. godine u podnožju Biokova, kod Makarske, u bitki nazvanoj Mucules, Neretvani su nanijeli Mlečanima katastrofalan poraz. U spomen na tu važnu bitku u novoj hrvatskoj državi 18. rujna slavi se kao Dan Hrvatske ratne mornarice.
U 9. stoljeću na istočnoj obali Jadrana traje proces osamostaljivanja sklavinija, tj. slavenskih država koje su dotad bile pod vrhovnom vlašću Franačke ili Bizanta. Najjača od tih država bila je mlada kneževina Hrvatska, koja je pod knezom Branimirom učinila snažan vanjskopolitički zaokret, stavivši se pod izravnu zaštitu Pape.
Jedna od težnji Hrvatske u 9. stoljeću bio je i izlazak na Jadran, u čemu se izravno sukobila s interesima vitalne pomorsko-trgovačke republike Venecije. Poznati su nam sukobi hrvatskoga kneza Domagoja s Mlečanima, kada je ratoborni hrvatski knez stekao naziv najgoreg kneza Slavena. Međutim, osamdesetih godina 9. stoljeća, za Branimirova vladanja, Mlečani dobivaju još jednog protivnika svoje težnje za potpunom vlašću nad jadranskim bazenom. To je bila Neretvanska država, mala i neovisna hrvatska kneževina, rasprostranjena u delti Neretve i po obližnjim dalmatinskim otocima. Izvanredni ratnici i pomorci, Neretvani su desetljećima prkosili moćnoj Veneciji.
Stoga je još u siječnju 880. dužd Urso Patricijak obnovio ugovor s franačkim kraljem Karlom III. Debelim o savezu protiv Slavena, tj. hrvatskih Neretvana. Do sukoba je došlo tek 887. kada ambiciozni dužd Petar Kandijan, kako piše mletački ljetopisac Ivan Đakon, podiže 12 brodova u rat protiv Neretvana. U početku je dužd imao uspjeha: izvor kaže da je uništeno pet neretvanskih brodova, ali ubrzo, točnije 18. rujna 887., Neretvani silovito uzvraćaju.
U potpunosti je razbijena mletačka vojska i flota, a i sam dužd Kandijan je poginuo. Čak je i njegovo tijelo ostalo u rukama Neretvana, tako da ga je venecijanski tribun Andrija morao ukrasti da bi ga pokopao u stolnoj crkvi u gradu.
Ta je bitka umnogome promijenila mogući tijek povijesti jadranske obale: sve do kraja 10. stoljeća Hrvati žive u miru s Mlečanima, koji čak plaćaju i godišnji danak hrvatskomu vladaru.