Sve je počelo 1965. kada su Syd Barret (gitara,vokal), Roger Waters (bas gitara, vokal), Rick Writght (klavijature) i Nick Mason (bubnjevi) osnovali band The Pink Floyd Sound.
Band je dobio ime po Sydovim najdražim jazz glazbenicima Pinku Andersonu i Floydu Councilu. Kasnije su promijenili ime u The Pink Floyd, a potom samo u Pink Floyd. Bili su omiljeni predstavnici londonske underground scene. Njihovi nastupi u West End klubu bili su praznik za oči i uši. Bili su vizualno izazovni i uzbudljivi. Prije njihovog debitantskog albuma "Piper At The Gates Of Dawn" (1967.), Floydi su izdali nekoliko singlova poput "Arnold Layne" i "See Emily Play". Sid je bio pokretačka snaga benda, ali je bio teško ovisan o LSD-u, zbog čega je njegovo ponašanje na koncertima bilo nepredvidljivo. Stoga su Floydi angažirali Davea Gilmourea da svira ritam i gitaru. Prije izdavanja njihovog drugog albuma "Saucerful Of Secrets" (1968.) Syd je već totalno bio izgubio razum i napustio je bend. Ulogu vodećeg u bendu preuzeo je Roger Waters, basist i pjevač. U cijelom tom razdoblju 60-tih Pink Floyd su održavali ambiciozne turneje,što ih je učinilo najboljim predstavnicima koncertnog rocka.Veliku promjenu donio je album "Dark Side Of The Moon" (1973.), koji ih je učinio super zvijezdama. Album se prodao u više od 25 milijuna kopija i ostao na Bilboardovoj listi 14 godina dokazujući da je jedan od najboljih albuma svih vremena.
Na turneji nakon "Dark Sidea" upotrijebili su nevjerovatne vizualne efekte kao Što su goreći gong, čudoviste s laserskim očima i zrakoplov koji se srušio na pozornicu sa zaglušujućim bljeskom. Nakon tog velikog uspijeha snimili su album "Wish You Were Here" (1975.) s prekrasnom istoimenom baladom posvećenom Sydu Barretu. Nakon toga snimili su album "Animals" (1977.). Turneju je obilježila svinja na napuhavanje. 1979 izdali su album "The Wall", te je snimljen istoimeni film (Bob Geldof u glavnoj ulozi) s njihovom glazbom. Pjesma s "Walla" "Another Brick In The Wall Part 2" izazvala je prosvjede konzervativnih engleskih prosvjetnih radnika zbog stiha: "we don't need no education" "Wall" turneja bila je jedna od najboljih i najzahtjevnijih u povijesti rocka. Tijekom koncerta na pozornici bi se sagradio zid iza kojeg bi grupa nestala, a na kraju bi se taj zid spektakularno srušio. Nakon Wall turneje Floydi su se počeli polako raspadati zbog dominacije Rogera Watersa. Prvo je otisao Rick Wright, a zatim i sam Roger. Dvije godine nakon toga Dave Gilmoure i Nick Mason su željeli ponovo svirati kao Pink Floyd, ali Rogeru se ta ideja nije svidala. Zbog toga su svi skupa zavrsili na sudu, a Roger je, da ponizi Gilmourea, dao tiskati toaletni papir s Gilmourevom slikom. Ipak je na kraju izgubio, a Gilmoureu i Masonu se pridružio Rick Wright, te su snimili album "Momentary Lapse Of Reason" (1987.). To je bio povratak na velika vrata. Slijedila je turneja i koncertni album "Delicate Sound Of Tunder". 1994 Floydi izdaju svoj drugi album bez Rogera Watersa nazvan "The Division Bell". Turneja uz taj album bila ja spektakularna i mogla se mjeriti s njihovim najboljim danima u 70-tima.Veliki uspjeh doživio je i album "Pulse". Njihov zadnji album izdan je 2000-e godine i zove se "Is There Anybody Out There-The Wall Live 1980-1981". Radi se o koncertnom albumu s davne Wall turneje kojim su Floydi željeli oživjeti stare dane ponosa i slave. Danas su Pink Floyd gospoda u zrelim godinama i s pokojim kilogramom viška, ali još uvijek stvaraju vrhunsku glazbu i zadivljujuće koncerte, dokazujući da su najbolji predstavnici psihodeličnog rocka.
Prijem