Shar Pei je povucen, rezervisan, ponosan i u sustini veoma nezavisan pas, sto ponekad odbija potencijalne vlasnike. No, uprkos tome, Shar Pei voli sve i svakoga . Tesko je generalno govoriti o temperamentu, jer on za svakog psa ovisi od mnogo uslova, okline, nacina zivota, vlasnika...
Za ovu rasu se kaze da je veoma mila i posvecena svojoj familiji. Shar Pei cesto se opisuju kao "ljudi psi", jer ce radije biti u ljudskom drustvu nego u drustvu drugih pasa. Njihova visoka inteligencija moguce da doprinosi ovome, te su u stanju ocijeniti da smo im u mogucnosti pruziti vise kreativne igre.
No, sasvim je moguce da oni jednostavno preferiraju ljubav i paznju svog vlasnika. Vecina Shar Pei-a ce biti uz svog gospodara kad god je to moguce. Oni za vlasnika imaju nevjerovatno razumijevanje, tako da se cini da ponekad citaju misli . Naravno, ovo koriste kad je moguce i za male manipulacije vlasnikom, te bi vlasnik trebao biti bar nesto inteligentniji od svog sukice da ih prozre :p.
Uz ranu socijalizaciju i uspostavljanje pravilne hijerarhije, ovak pas je fantastican drugar svom vlasniku. Medjusobno razumijevanje izrasta u pravu ljubav u kojoj verbalna komunikacija izgleda nepotrebna.
Prirodno su veoma cisti i veoma ih je lako nauciti gdje je mjesto za vrsenje nuzde. Cak i ako imaju svoje dvoriste, vise vole kakicu ostaviti negdje vani, a svoj teren imati cistim.
Izuzetno su dominantni i zastitnici po prirodi, te ce se veoma tesko slagati sa psima kod kojih otkriju imalo zelje za dominacijom. Zenke su cak i dominantnije od muzjaka i idealna kombinacija bi bila imati par. Vise pasa ce svakako stvarati nevolje vlasniku i upadati u stalne sukobe. Kao i kod nekih drugih rasa koje su uzgajane za borbe, njihova vilica se prilikom ugriza prosto zakljuca i tesko ih je rastaviti kada/ako se posvadjaju.
Izbjegavajte mjesance Shar Pei-a i drugih pasmina, jer bi mogli imati izuzetno tezak karakter. Oni su pogodni samo za vlasnike koji imaju dobro znanje o dominaciji, ponasanju, socijalizaciji i kako pse drzati pod kontrolom.
Rana socijalizacija je od izuzetne vaznosti za Shar Pei-a, kako sa ljudima, tako i sa psima drugih rasa. Ukoliko se ona zanemari, Shar Pei moze postati ekstremno/pretjerano zastitnicki raspolozen prema svojim vlasnicima i imanju.
Shar Pei kroz istoriju
Ova rasa postoji u Kini vec vijekovima. Prije vise od 2000 godina Shar Pei-e su drzali farmeri u selima juznijih provincija koje su se granicile sa Juznim Kineskim Morem. Iako je Shar Pei uglavnom sluzio kao cuvar kuce i imanja svoga vlasnika, oni su takodje koristeni kao cuvari stoke od kradljivaca i kao lovci na divljac poput veprova. Selektivno uzgajani radi svoje inteligencije, snage i ratnicki mrkog pogleda (meni je taj pogled sladak i blag :p), Shar Peieva pojava pomagala je i u protjerivanju lopova protiv kojih su farmeri bili u vjecitom ratu.
Selo Dai Lek, u juznoj kineskoj Kwantung provinciji bilo je nekada poznato kao kockarski raj. Kladjenje u borbama pasa bilo je popularni nacin tracenja vremena, a Shar Pei postao je favorit u kladionicama. Iako su imali snagu, izdrzljivost, otpornost i odlucnost, davan im je alkohol i drugi stimulansi prije borbi. Na srecu po ovu rasu, neke pristalice borbi pasa donijeli su sa zapada mastiffe, bulldoge i druge slicne rase. Ovi psi koristeni su zbog izopacenog temperamenta i da bi ukrstanjem kao produkt dobili vece, jace i agresivnije pse. Prirodni Shar Pei vise nije bio interesantan u borbama. Kako vise nije bilo potraznje za njim, ova rasa je zanemarena sto je rezultiralo da je broj Shar Pei-a bio u naglom opadanju.
Komunisticki rezim u Kini zadao je gotovo poslednji udarac ovoj rasi kada je nametnuo ogromne poreze na pse 1940. godine. Samo ekstremno bogati ljudi mogli su sebi priustiti psece drustvo. Psi su bili deklarisani kao dekadentni, burzoazijski luksuz, a uzgoj pasa postao je zabranjen.
Kao rezultat ovih pritisaka, desilo se da je u 1950-tim ostalo samo nekoliko primjeraka Shar Peia dinastije Han. Odgajivaci i ljubitelji zivotinja u Makau i Hong Kongu bili su u stanju spasiti i zastititi tek nekoliko slucajnih primjeraka, no rasa je bila na rubu izumiranja.
Koliko blizu su bili ovi psi da izgube borbu za opstanak, objavljeno je u casopisu "Dogs" maja 1971. godine. Ovaj broj imao je clanak o rijetkim rasama ukljucujuci i sliku Shar Pei-a opisanog sa: "vjerovatno posljednji primjerak rase". Clanak je bio vrlo blizo istini i da ovaj list nije slucajno pao u ruke gospodina Matgo Law-a u Hong Kongu, Shar Pei bi bio zauvijek izgubljen.
Matgo Law, mladi, energicni Hong Kongski uzgajivac pasa posjedovao je nekoliko Shar Pei-a. On i gospodin Chung Ching, drugi uzgajivac, vec su gajili u sebi ideju o operaciji spasavanja ove rase. Oni su se plasili da bi Hong Kong jednog dana mogao postati dio Narodne Republike Kine, te da bi operacija unistenja pasa mogla biti ponovljena u Hong Kongu. Sve je izgledalo beznadezno, dok gospodinu Law-u, citajuci clanak iz casopisa "Dogs" nije sinula ideja.
Sa tipicnim Hong Kongskim smislom za inteligentno planiranje i jos bolju izvedbu, Matgo Law napisao je pismo i poslao ga Margaret Fansworth, editorki casopisa "Dogs". U svom pismu Law je opisao njihove planove i dodao slike nekoliko Shar Pei-a koje su oni bili u mogucnosti spasiti. Zavrsio je pismo vapajem za pomoc i saradnju od strane US zainteresovanih uzgajivaca.
Publikacija ovog pisma u aprilu 1973. lansirala je Shar Pei-a daleko od izumiranja i moguceg pomilovanja, ka zvijezdama . Vise od 200 pisama nestrpljivih buducih vlasnika pristiglo je na adresu casopisa, no samo mali broj srecnika dobio je stene par mjeseci poslije objavljivanja clanka.
Matgo Law uspio je pronaci jos nekoliko pasa u Makau i Taivanu, te su Americki entuziasti poceli dobijati stenad od njega. U roku od nekoliko godina Shar Pei je mogao zaboraviti na samrtni oprostaj. Uzgajivacnice su postojale sirom Amerike, a danas je ta rasa voljena i uzgajana sirom svijeta (i nasa Maxy je jedna od uzgajivaca ).
Kada su ga veterinari vidjeli po prvi put, ocjenjivali su ga kao divlje, egzoticno stvorenje. Ako ni zbog cega drugog, a ono zbog interesa citatelja, veterinarski casopisi objavljivali su nesto o njima u gotovo svakom broju, odajuci utisak na taj nacin da je ovo rasa sa mnogo problema sa zdravljem i ponasanjem. Bilo je interesantno pisati o necemu novom, a ne ponavljati price o istim rasama, kao godinama unazad .
I na kraju jos jedna zanimljivost, 1978. godine, Shar Pei je u Ginisovoj Knjizi Rekorda imao neslavno prvo mjesto kao najrjedja rasa pasa.
Napomena
Shar Pei-a obavezno treba nabaviti od dobrog i odgovornog uzgajivaca, koji bi vam bio na usluzi i spreman pomoci savjetima u vezi rane socijalizacije i vaspitanja vaseg psa.
Prijem 
