Zrinsko - Frankopanska urota 
30. travnja - Na današnji dan 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu pod krvnikovim mačem pale su glave hrvatskih mučenika
Petra Zrinskog i
Frana Krste Frankopana, vođa neuspjele protuhabsburške urote. Neposredan povod za urotu, koju su pripremali hrvatski i mađarski velikaši, bio je Varšavski mir, što ga je na štetu vlastitih zemalja potpisao s Turcima car Leopold I.
Istodobno sve su više jačale centralističke i germanizatorske težnje habsburgovaca na štetu staleškog položaja hrvatskog i mađarskog plemstva. Nezadovoljnike je predvodio
ban Nikola Zrinski u Hrvatskoj, a palatin
Ferenc Veselenji u Mađarskoj. Urotnici su morali tražiti pomoć izvan zemlje: u Francuskoj, Poljskoj pa čak i u Turskoj. Ali unatoč obećanjima, tradicionalni austrijski protivnici nisu im pomogli. Poslije iznenadne smrti Nikole Zrinskoga ta nevješto pripremana zavjera bila je otkrivena upravo u vrijeme kad je Fran Krsto Frankopan počeo spremati oružani ustanak.
Car Leopold I. doveo je hrvatske velikaše godine 1670. u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah dao uhititi i zatočiti u jednoj od kula zloglasne tamnice u Bečkom Novom Mjestu. Optužba je bila tako vješto sročena da je osuda mogla glasiti samo - smrt.
Dana 18. travnja 1671. Zrinski i Frankopan osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Noć uoči pogubljenja dvojica velikaša posljednji su se put sastali i oprostili. Dana 30. travnja 1671. sva su gradska vrata u Bečkom Novom Mjestu zatvorena, a stratište je okružila naoružana vojska. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku.
Prije smaknuća dvojica velikaša kao i njihove obitelji lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država. Tijela Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana desetljećima su ležala u Bečkom Novom Mjestu, sve dok 30. travnja 1919. nisu prenesena i pokopana u Zagrebačkoj katedrali.
Prijem 
