Nikola Zrinski postavljen za hrvatskog bana
27. prosinca - Grof Nikola Zrinski, hrvatski vojskovođa i ban, rodio se 1. svibnja 1620. u Čakovcu. Zajedno s mlađim bratom Petrom učio je humanističke znanosti u Grazu, a zatim retoričke znanosti u slovačkoj Trnavi. Nakon punoljetnosti braća su svoje posjede podijelila na jednake dijelove, zadržavši suvlasništvo u Čakovcu i Ozlju.
Nikola je uglavnom boravio u Čakovcu i ondje uspostavio vrlo tijesne veze s mađarskim plemstvom. Svjestan svoje pripadnosti hrvatskome narodu, a kao ban služio se i hrvatskim jezikom, ipak je postao istaknuti mađarski pjesnik i prozni pisac. Zauzimao se za stvaranje domaće stajaće vojske, prema švedskom uzoru, koja bi sama mogla osloboditi zemlju od Turaka.
Godine 1646. sudjelovao je, na kraljev zahtjev, u završnim bitkama Tridesetogodišnjeg rata i bio za hrabrost odlikovan naslovom generala svih hrvatskih četa. Već je 27. prosinca 1647. postavljen za hrvatskoga bana, a 14. siječnja 1649. ustoličen u Hrvatskome saboru. Nadajući se skorom ratu, 1661. izgradio je na utoku Mure u Dravu tvrđavu Novi Zrinj.
Za rata se, od 1663. do 1664., istaknuo kad je kraj Osijeka spalio znameniti most cara Sulejmana Drugog. To je pronijelo njegovo ime diljem Europe te mu je francuski kralj Luj XIV. poslao na dar 10.000 talira. Međutim, stalni sukobi oko vođenja ratnih operacija doveli su do razaranja Novog Zrinja.
Taj je događaj snažno djelovao na Nikolu te se s još većom odlučnošću uključio u potajnu djelatnost svoga brata Petra i njegove žene Katarine. Postao je središnjom osobom u uroti protiv austrijskog cara Leopolda Prvog, ali prije nego što je uspio razviti veću djelatnost, smrtno je stradao od razjarenog vepra u lovu 18. studenoga 1664. kod Kuršeničkog luga u Međimurju. Je li stradao baš od vepra, zauvijek je ostalo upitno.
Prijem 
